World Socialist Web Site
 

WSWS : Srpskohrvatski

Protesti Protiv Porasta Cijena Goriva Se Povećavaju U Evropi

Chris Marsden
12. septembra 2000.

Navala protesta protiv visokih cijena goriva se širi po Evropi. Akcije vozača transportera, farmera i ostalih koji su dosta ovisni o gorivu i dizelu u Britaniji, Belgiji, Njemačkoj, Italiji i Irskoj slijede poslije šest dana u kojima su autoceste, rafinerije, magacini za distribuciju i luke bile blokirane u Francuskoj—što je primoralo koalicijsku vladu, koju predvodi Socijalistička Partija, da snize cijene gorivu.

U Engleskoj su vozači suočeni sa nestašicom goriva dok su šest od devet rafinerija goriva i četiri depoa za prevoz blokirana od strane vozača teretnjaka i poljoprivrednika. Stotine pumpnih stanica su počele racionalizaciju snabdijevanja gorivom. Protest je počeo na brojnim skladištima goriva preko vikenda, kao Stanlow, Immingham, Avonmouth i Cardiff. Terminal goriva u Manchester-u je zatvoren još od subote naveče. Blokirano je skladište u Pembroke-u, Wales-u, a zatvoren je najveći terminal bezina u Kingsbury-ju u zapadnom Midlands-u. U rafinerijama na sjeverozapadu i Wales-u je bilo nasilja koje je dovelo do hapšenja. U Škotskoj su vozači teretnjaka vozili jako sporo na glavnim cestama prema Edinburgh-u. Oko 100 traktora i vagona su blokirali trake na autoputu A1 u Northumbria-i i A55 u sjevernom Wales-u. U ponedjeljak u Liverpool-u su se taksisti pridružili protestu i demonstracijama koje su paralizirale centar grada.

U nedjelju u Belgiji, 2.500 vozača kamiona, taksista i tur-operatora autobusa su održali protest u Brussels-u. Oko 100 vozača kamiona još uvijek blokiraju centar grada i najveću rafineriju zemlje u Feluy-u na jugu. Njima su cijene dizela porasle za 50 odsto od početka 1999.

U Njemačkoj su vozači kamiona i farmeri ignorisali zakon protiv nezakonitog štrajka, blokirajući dva gradića preko vikenda sa prijetnjom da će prepriječiti autoceste. U gradu Heldesheim-u na sjeveru, više od 100 kamiona su zaustavili saobraćaj, vijući plakate na kojima piše, "Nigdje ne izrabljuju vozače kao u Njemačkoj."

U Irskoj, vozači planiraju dva dana protesta krajem iduće sedmice.

U Italiji su vozači kamiona počeli blokirati rafineriju u Siciliji dok prijete štrajkom. Transportne kompanije, poljoprivrednici, ribolovci i druge grupe se pripremaju za zajednički dan akcije. Ribarski sindikati prijete blokadom luke od 17. septembra, dok je vladin ministar saobraćaja pozvao vozače na razgovor o cijenama goriva. Vlada je već obećala da će privremeno prekinuti sa porezom na gorivo.

Španske potrošačke grupe pozivaju na bojkot najveće petrolske kompanije u zemlji Respol.

Uspješni protesti dijelova malih biznisa i radnika u Francuskoj protiv vlade premijera Lionel-a Jospin-a su dale podstreka akcijama u Evropi. Početkom semptembra, Jospin je spustio porez na gorivo kao odgovor ribarskoj blokadi koja je završila 31. augusta i koja je otcijepila luku Calas, što je također pogodilo Boulogne, Dunkirk, Le Havre, St Malo, i Cherbourg. Ovo je potaklo slične akcije francuskih prevoznika, autobusnih kompanija, poljoprivrednika, taksista i ambulantnih vozača. Barikade oko 125 rafinerija je značilo da je 80 odsto pumpnih stanica u zemlji ostalo bez goriva, što je prouzrokovalo zastoj u Francuskoj dok se nekoliko aerodroma zatvorilo.

Protesti su završili u subotu pošto je poljoprivrednim radnicima dodijeljeno 45 miliona funti poreznih popusta i pošto su prevoznici pristali na potporu od 1.000 funti po kamionu za ovu godinu, s time da će uslijediti još nekoliko poreznih popusta. Taksistima je obećan porast cijena za 4,5 odsto od 1. oktobra.

Situacija je postala tako ozbiljna da je vlada razmatrala upotrebu vojske i policije da otklone blokadu, ali je masivna naklonost naroda prema akciji blokade, koja je dostigla 88 odsto, napravila takav izbor nemogućim. Pomoćnik Jospin-a je izjavio mediji, "Ako možemo spriječiti ovakav direktan sukob, to ćemo i uraditi. Zna se kako ovakve stvari započnu. Niko ne zna kako se one i završe."

Jedan od razloga za porast cijena goriva je eskalacija cijene sirove nafte, koja je dostigla najveću visinu u 10 godina—i kreće se između 31 dolara i 34,50 po barelu. Prije samo dvije godine, barel nafte je koštao 9,90 dolara. Organizacija Zemalja Izvoznika Nafte (OPEC) je bile pod pritiskom od zapada da poveća proizvodnju i spusti cijenu na 28 dolara po barelu. U nedelju se dogovorila na minimum tri odsto povećanja proizvodnje, što će prema tvrdnjama analitičara imati jako malo uticaja.

Međutim, porast cijena nafte je samo posljednja kap u punoj čaši. Sve veći porezi vlade na gorivo su stvarni razlozi ove krize. Daleko najgori slučaj je Britanija, gdje su cijene goriva najviše u Evropi. Cijene su skočile za više od 40 odsto od januara 1999. do juna 2000. Porez i carine sačinjavaju oko 75 odsto cijene goriva i dizela na pumpama, zavisno o vrsti goriva. Prosječna cijena litre premijum bezolovnog goriva stoji na 85 do 90 penija u Londonu (1,25 i 1,32 američkog dolara). Amerikanci plaćaju oko 2 dolara po galonu (55 centi po litri). Porez na gorivo donosi vladi Britanije 23-25 milijardi funti (32,5-35,4 milijarde američkih dolara) godišnje.

Porez na gorivo u Evropi nije tako visok, ali opšta slika ostaje ista. Na primjer, u Njemačkoj je vlada povisila porez na gorivo dva puta od aprila 1999. Slijedeće povišenje se planira idućeg januara.

Povišenje poreza na gorivo se obično opravdava prizivanjem brige o okolini i namjerom da se smanji zagađenje, ali ovo je samo da se zaslijepe oči. Povećanje je dio šireg pomjeranja evropskih, uglavnom socijal demokratskih vlada, od direktnog i progresivnog poreza na zarade i bogatstvo—putem rezanja poreza kompanijama i visokim zarađivačima—prema indirektnom porezu na prodaju robe i usluga. Ovaj potez su veliki poslodavci velikodušno primili jer on prebaciva porezni teret na radni narod, ali u slučaju goriva on prijeti bankrotiranjem dijelovima industrije a pogotovo prevoznoj industriji.

Jospin je bio primoran da ponudi sniženja i olakšanja da pomogne ove sektore, ali cijena koju je platio je teška. Po zvaničnoj procjeni, finansijski trošak da se završe ovi sporovi stoji oko 460 miliona funti. A još ozbiljnije, povlačenje Jospina usljed masovnog protesta prijeti da probudi borbenu svijest radnika po čitavoj Evropi.

Urlanje i ljutnja upućeni protiv demonstratora i Jospin-ovih napora da ih smiri su se čuli širom čitavog kontinenta. U Francuskoj, po imenu lijevo naklonjene novine Liberation se tuže, "U zemlji koja neprestano brblja o sili zakona, zapanjujuće je vidjeti kako mali dio naroda može nametnuti situaciju gdje zauzmu javni prostor sa potpunom ilegalnosti, potpunom bestidnosti i potpunom nekažnjivosti." One zahtjevaju da Jospin bude, "spreman da upotrebi silu ako treba."

Govoreći za Blair-ovu vladu, škotski sekretar John Reid je rekao da Britanija neće iskušati masovni nered jer "narod ove zemlje ne pribjegava francuskom načinu rada." Konzervativni zamjenik kancelara Francis Maude je izjavio o francuskoj vladi da ona, "Samo zadovoljava kršitelje zakona." Britanska štampa je pokušala da pobudi anti-francuski osjećaj zbog nevolja ljudi na odmoru koje je zadesila ova blokada, uspoređujući cijelo vrijeme "anarhičnog" Gaul-a sa "zakonu vjernom" Briton-u. Telegraph je propovjedao da se, "erozija sile zakona [u Francuskoj/Evropi] vrlo rijetko navodi kao argumenat protiv evropske integracije. Ali od svih ovo je najjača zamjerka."

Međutim, dok se protesti zbog goriva proširuju ka Britaniji i drugdje, takva desničarska optuživanja protiv navodno "anti-demokratskih" tradicija Francuske su počela da se stanjuju. Medija je bila primorana da prizna da su Britanija i mnoge druge zemlje također imale masovne socijalne proteste—i to ne tako davno. Observer je upozorio u svojem naslovu, "dobrodošli nazad u 1970." Novine širom Evrope isto tako pokazuju svoj strah od sukoba između radnika i vlade po raznim pitanjima.

Od kako su došli na vlast, socijal demokrati—kao Blair-ova vlada u Engleskoj, Schroeder-ova u Njemačkoj i njihovi istomišljenici u ostalim evropskim zemljama—su bili u stanju da proture drakonske napade na životne standarde bez suočavanja sa ozbiljnim nivoima opozicije radničke klase. Pošto su doveli ove vlade na vlast kao alternativu da prezrivo odbace smjenjeni konzervativni režim, radnici su bili slabo pripremljeni za posljedice—nametanje polisa koje su obično povezane sa političkom desnicom.

Protekle godine su vidjele sve veće nezadovoljstvo radnika prema njihovim tradicionalnim partijama, koje je sada uzelo oblik opšteg okretanja dalje od politike. U tom smislu, nevjerovatni nivo narodne podrške za militantnu akciju vozača teretnjaka i ostalih ima ozbilne posljedice za evropske vlade. Grupe koje predstavljaju sektore biznis interesa trenutno predvode ove proteste oko goriva. Čak šta više, radnici neće imati koristi od raznih ustupaka koji su se usvojili u Francuskoj. Bez obzira na to, vladajuća elita je izvukla vrlo malo zadovoljstva od ovih saglasnosti. Ona je svjesna da su vijesti događaja iz Francuske potkopali sve tvrdnje da je socijalna i politička opozicija prema razdjeljujućom ekonomskom politikom socijal demokrata uzaludna i stvar prošlosti. To što još pogoršava stvari, što se njih tiče, je da Francuska također prikazuje objektivnu pouku u tome kako se borba u jednoj zemlji brzo može proširiti preko cijelog kontinenta.