World Socialist Web Site
 

WSWS : Srpskohrvatski

Republikanska Desnica Se Sprema Za Nasilje

uredništvo
24. novembra 2000.

Bijesno reagovanje Bush-ove kampanje i njihovih saveznika u mediji prema odluci Vrhovnog Suda Floride u utorak je dalo na upozorenje političku stvarnost od ogromne važnosti: Republikanska Partija je postala organ ekstremnih desničarskih snaga koje su spremne da upotrijebe van-parlamentarne i nasilne metode da ostvare svoje ciljeve.

Predstavnici George W. Bush-a i pro-republikanski medijski izdavači su reagovali na ovu sudsku odluku, koja je jednostavno potvrdila ustavna načela da svi glasovi budu pravilno prebrojeni, pozivima zakonodavstvu Floride da ide nasuprot sudu i apelima armiji koji imaju polu-ustanički karakter.

Navale laži i dezinformacije—optuživši sud za "mjenjanje pravila" i "prepisivanje glasačkih zakona," osuđivanje demokratskog kandidata Al Gore-a kao razbojnika koji pokušava da ukrade izbore, apelovanje rasističkim i anti-jevrejskim osjećajima—su postigle namjenjeni rezultat. U srijedu ujutro, rulja Bush-ovih pristalica je nasrnula na odbor istražitelja okruga Miami-Dade-a, zgrabivši demokratskog advokata i prijeteći onima koji su ručno prebrojavali glasove. Nekoliko sati nakon toga, odbor kojeg kontrolišu demokrati je objavio da odustaje od prebrojavanja, i time definitivno odbacivši pravo glasanja stotina Al Gore-ovih pristalica čiji glasovi nisu bili registrovani u prvom mašinskom prebrojavanju.

Zvanična reagovanja Gore-ove i Bush-ove kampanje na odluku suda su bila u potpunom kontrastu. Gore se pojavio na nacionalnoj televiziji kasnije u utorak naveče da apeluje za nacionalno jedinstvo i javno obavezivanje Bush-ove kampanje da prihvate posljednje rezultate prebrojavanja na Floridi. Ponavljajući svoje obećanje da se sastane sa svojim republikanskim protivnikom, Gore je govorio kao buržoaski političar zabrinut zbog mogućeg otvorenog raskida sa političkim ustrojstvom koje može potkopati normalnu predaju vlasti, što bi moglo imati nepredviđene i moguće eksplozivne posljedice.

Bush-ov predstavnik, bivši ministar za inostrane poslove James Baker, se nije čak ni osvrnuo na Gore-ov apel za jedinstvo ili njegovo obećanje da se sastane sa governerom Texas-a Bush-om. Umjesto toga, on je osudio odluku Vrhovnog Suda kao "neprihvatljivu" i podsticao je državno zakonodavstvo, koje je pod kontrolom republikanaca, da se usprotive sudu, rekavši, "Sada ne bi trebalo da nas iznenadi ako zakonodavstvo Floride pokuša da utvrdi prvobitnu odluku."

Baker je uzeo signal od Wall Street Journal-a, koji je objavio u uvodniku prije sudske odluke: "Zakonodavsto ima jedan izbor, koji nama izgleda kao dužnost, da nam stavi do znanja da je spremno riješiti svaki nesporazum između Gospođe Harris [republikanske državne sekretarice i ujedno podpredsjednice Bush-ove kampanje na Floridi] i demokrata iz Vrhovnog Suda. Pošto republikanci sada čvrsto kontrolišu zakonodavsto, oni preuzimaju pobjedničku poziciju."

Podudaranjem svoje uloge u impeachement zavjeri protiv Bill Clinton-a, Wall Street Journal služi kao glasnik ekstremnih desničarskih snaga koje su od prvog dana glasanja namjerno radile da zatruju javno mnjenje divljim optužbama i neistinama da bi oteli izbore za Republikance. Ove novine su potsticale i bodrile stvarne pobune u samoj armiji protiv moguće pobjede Al Gore-a, koristeći kao izgovor odbijanje nekoliko stotina zakonski neispravnih glasova od odsutnih vojnih lica koji žive van zemlje.

Journal je u srijedu objavio jedan zapaljiv kolumn nazvan "Demokratska Partija Vodi Rat Protiv Armije." Nazivajući isključenje glasačkih listića vojske "još jednom bitkom u neprestanom kulturnom ratu između jezgre Demokratske Partije i američke vojske," članak izlučuje rasizam, homofobiju i mržnju prema radničkoj klasi. Autor je opisao "ljevičare" Demokratske Partije kao "lešinu koja se još trza" i u tu lešinu je uključio sindikate prosvjetnih radnika, feminističke aktiviste, homoseksualne žrtvenike, crnačke crkve i klubove fakulteta."

Kako se izborna kriza nastavila, tanko maskirani pozivi na rasizam i anti-jevrejizam su se pojavili sa povećanom učestalošću u redovima Bush-ovih pristalica. Republikanski podupirači su zloupotrijebili ulogu Jesse Jackson-a da pobude anti-crnačke predrasude, i iskoristili su se činjenicu da veliki broj jevrejskih penzionera živi u Palm Beach-u, da bi potstakli svoje fundamentalističke hrišćanske podržaoce.

Journal se nije uzdržao od takvih metoda. U prethodno citiranom uvodniku, on je koristio prenapunjene termine da ocrni jevrejsko stanovništvo na Floridi, optužujući da je Gospođa Harris "pod žestokim napadom jer je ona jedan južnjački aristokrata a ne jedna sposobna i dotjerana njujorčanka." Otišao je još dalje u osudi demokrata jer su "uveli Jesse Jackson-a u izbornu trku da bi potpalio pitanje rase."

Ovaj uvodnik je kao cjelina predstavljao poziv Republikanskoj Partiji da odbace tradicionalnu ustavnu uzdržljivost u svojim naporima da pridobiju Bijelu Kuću. Zaključio je jedva maskiranom naredbom pobjedničkoj kampanji Bush-a da uskladi iduću administraciju po autoritativnom stavu:

"Propisana mudrost je da ako u ovoj smutnji guverner Bush postane predsjednik, on će biti obuzdan, vezanih ruku. Možda. Ali nama je isto tako prihvatljivo i vjerovatno da upravo ova vrsta napada koja se sada poduzima na Floridi treba biti najbolja priprema za ono što će uslijediti u budućnosti. Narav Bush-a je da pruži ruku pomirenja, ali bi on bio daleko uspješniji ako bi on i njegova partija mogli malo pokazati svoje zube."

Što je jako bitno, taj uvodnik je bio nazvan "Da li je GOP [Grand Old Party Republikanska Partija—prim. prev.] postala gadljiva?" Journal bira riječi pažljivo, u ovom slučaju koristeći termin kojem je sporedno značenje odvratnost prema krvoproliću. Namjera urednika ovih novina je bila nepogriješiva—republikanski predsjednik mora biti spreman da upotrijebi silu i represiju da uspostavi svoju reakcionarnu socijalnu agendu. Preuzimanje Bijele Kuće putem supresije glasova i gaženje preko narodne volje je odlična priprema za hvatanju u koštac s "onim što nam donosi budućnost"—to jeste, široke popularne opozicije.

Krajnje je vrijeme da se prestane sa maskiranjem pravog karaktera republikanske desnice putem neadekvatnog termina "konzervativan." Ovo su fašistički elementi koji raskidaju sa tradicionalnim metodama bouržoaske demokratije.

U politici postoji logika. Kada uticajni dijelovi vladajuće elite zaključe da ne mogu da postignu svoje ciljeve demokratskim putem i poduzmu put zavjere i rerpresije, oni su već na putu ka građanskom ratu.

Ovdje se ne radi o predskazivanju neminovnog nametanja vojne diktature. Ali, bila bi to velika ludost ignorisati putokaze ovakve opasnosti koja se ukazuje na daljini. Ako kampanja koju vode republikanci da bi osvojili Bijelu Kuću počne da liči na tajnu operaciju poput onih koje vrši CIA protiv liberalnih i lijevičarskih protivnika američkog imperijalizma u Latinskoj Americi—na primjer u Čile-u—onda se mora izvesti zaključak da je izbor koji se ozbiljno razmatra Pinochet-ovo rješenje. Nitko ne treba da sumnja da urednik Wall Street Journal-a Robert Bartley i reakcionari u njegovom kadru već rade na argumentima koji bi opravdali upotrebu nasilja protiv svojih političkih protivnika i radničke klase.

Wall Street Journal govori u ime moćnog dijela američkog velikog biznisa. Ove snage u finansijskoj eliti sve više usvajaju stavove ekstremne desnice i jamče, finansijski ili na bilo koji drugi način, porast ovih fašističkih elemenata, upravo zato što su došli do zaključka da ne mogu uspostaviti svoju agendu putem normalnih demokratskih metoda.

Oni se oslanjaju na desničarski ološ koji je naselio medije, koje su pod kontrolom korporacija, da bi prikrili svoje anti-demokratske namjere i napune javno mnjenje polu-istinama i lažima. Njihova snaga se ne sastoji ni u kakvoj popularnoj podršci—već naprotiv, njihova podrška kod širih slojeva naroda je marginalna.

Pravilnije, snaga republikanske desnice se sastoji u tome da ona dosljedno i bezkompromisno izražava potrebe američke bisnis elite više nego i jedna druga bouržoaska skupina. Radikalna desnica zna šta hoće i spremna je da pregazi preko javnog mnjenja da bi do toga i došla. Republikanci ne igraju po normalnim ustavnim pravilima, dok njihovi buržoaski protivnici u krilu Demokratske Partije nemoćno dižu ruke kao impotentni posmatrači. Oni utjelovljuju demoralizovani liberalizam, čiju je razrijeđenu perspektivu reformi vladajuća klasa odbacila.

Istovremeno, republikanska desnica osjeća da joj se sužava prostor za ostvarenje svojih ambicija. Ostala je zapanjena glasačkim rezultatima, koji su registrovali pobjedu za Gore-a u popularnom glasanju, a isto tako, da su se namjere floridskih glasača zvanično priznale, i pobjedu Demokrata u electoral glasanju [broj glasova za biračke zone ili okruge—prim. prev.]. Kombinovan broj glasova za Gore-a i zelenog kandidata Ralph Nader-a pokazuju, govoreći opširno, da velika većina glasača podržava polise liberalnog i ljevičarskog karaktera, i da se opire sve otvorenijoj dominaciji korporativne sile nad američkom politikom.

Pogled na glasačku mapu Amerike potvrđuje stvarnost da sveukupna putanja američkog društva ne podržava snage radikalne desnice. Bush je nakupio ogromnu većinu svojih izbornih glasova u nazadnijim i poljoprivrednim krajevima zemlje—na jugu i jugozapadu, dijelovima srednjeg-zapada. Pretežno gradski, industrijalizovaniji, naseljeniji i kulturno uzdignutiji krajevi su išli za Gore-a. Unutar ove generalne mape, Crnci i drugi dijelovi jako osiromašene radničke klase, čiji su glasovi odrazili duboko nepovjerenje u republikance i odlučnost da odbrane prethodne tekovine borbe za građanska prava i socijalne uslove, su Gore-u dali odlučnu prednost u popularnom glasanju.

Povrh toga, ekonomski uslovi novog sloja bogataša, koji obuhvataju kritični sloj osnove republikanske desnice, se jasno smanjuje. Visoki porast vrijednosti berze, zasnovan na znatnom porastu špekulativnog kapitala, parazitizma i otvorenih prevara, se raspada, ostavljajući za sobom društvo koje je više ekonomski paralizovano nego i u jednom periodu prošlog polu-vijeka, i vidljivu korporativnu požudu i kriminalstvo bezprimjernih dimenzija.

Odgovor republikanske desnice na ovo je rastuća histerija. Njen bijes i nemarni avanturizam izražavaju pobunu jedne manjine koja osjeća da mora uložiti sva sredstva da bi sada pobijedila, jer joj se smanjuju buduća očekivanja i perspektiva. Republikanci smatraju da su izbori 2000. njihova najbolja, a možda i posljednja šansa da zauzmu sve grane vlasti. Ako izgube Bijelu Kuću, oni se suočavaju sa unutarnjom borbom i političkim raspadom.

Bez obzira na mnoge očigledne razlike, postoje izvanredne paralele između političke krize koja proizlazi iz izbora 2000. i grčevitog perioda koji je doveo do Građanskog Rata 1861. Jedna od ovih paralela je sličnost u psihologiji i metodama između današnje republikanske desnice i političkih predstavnika južnjačkih robovlasnika od prije 150 godina. U oba slučaja, najreakcionarnije socijalne snage u zemlji su bile tjerane osjećajem očaja i beznadežnosti, proizilazeći od stvarnosti da se impuls istorijskog razvitka kretao protiv njih, da upotrebe najprovokativnije i najnepromišljenije metode.

Još jedna velika razlika, da proširimo istorijsko podudaranje, je nedostatak snaga, u svakoj frakciji današnje bouržoaske politike, koje bi htijele ili bile u stanju da se uhvate u koštac i da razbiju radikalnu desnicu. Kao što neprestano pokazuje, ovaj klonuli rang liberalaca, organizovanih u Demokratskoj Partiji, su organski nesposobni da povedu ozbiljnu borbu u odbranu demokratskih prava. Ta dužnost sada pada na radničku klasu, koja mora da izgradi svoju masovnu, socijalističku partiju da to izvrši.