World Socialist Web Site
 

WSWS : Srpskohrvatski

Tuđmanova Ultra Nacionalistička Partija Poražena Na Izborima U Hrvatskoj

Mike Ingram
7. januara 2000.

Skupštinski izbori u Hrvatskoj prošlog ponedjeljka su donijeli pobjedu centar-lijevoj koaliciji nad Hrvatskom Demokratskom Zajednicom—HDZ.

Poslije smrti njenog osnivača i vođe Franja Tuđmana, HDZ je izgubila od koalicije u devet od jedanaest biračkih oblasti, koju sačinjavaju Socijal Demokratska Partija (SPD), kojoj je na čelu bivši vođa Komunističke Partije Ivica Račan, i Hrvatska Socijalna Liberalna Stranka—HSLS, kojoj je na čelu Dražen Budiša.

Veličina poraza HDZ-a još nije dovoljno poznata zbog složenog sistema proporcionalnog reprezentiranja, i potrebe za ponovnim izborima u nekim područjima poslije optužbi da je bilo namještanja rezultata. Državna televizija je predvdjela da će koalicija Budiše i Račana imati oko 70 od 152 stolice u parlamentu, što znači da će im biti potrebna saradnja od ostale četiri partije, za koje se predviđa da će osvojiti 24 stolice. I pored toga, ovaj blok od šest partija neće imati dvije trećine u parlamentu potrebnih da naprave promjene u ustavu, kao što je smanjenje uloge predsjednika. HDZ će imati 48 stolica poslije uračunavanja emigrantskih glasova.

Socijal Demokrati i Socijalni Liberali se nadaju pobijedi u predsjedničkim izborima 24 januara. Oni postavljaju Budišu kao zajedničkog kandidata SDP-HSLS-a. HDZ je imenovala bivšeg ministra vanjskih posova Matu Granića—koga smatraju za umjerenjaka, i favorita Washington-a da zamijeni Tuđmana—kao njihovog predsjedničkog kandidata.

Medije upozoravaju na očevidnu ironiju sastava vodstva koalicije. Budiša je bio u zatvoru zbog njegove uloge u organiziranju protestnog pokreta "Hrvatsko Proljeće" 1971. U isto vrijeme, Račan je bio rastuća zvijezda u vladajućoj komunističkoj partiji. Bio je generalni sekretar partije 1991. kada je Hrvatska tražila nezavisnost iz jugoslovenske federacije.

Budiša i Račan predstavljaju sloj rastuće buržoazije koja se počela uzdizati početkom raspadanja staljinističkih zemalja Istočne Evrope. Njihova pobjeda na izborima je pozdravlijena od strane Washington-a i Evrope kao povoljna alternativa Tuđmanovom režimu. To što obojica imaju zajedničkog je njihova spremnost da internacionalnim korporacijama ponude hrvatsku radničku klasu kao izvor jeftine radne snage.

Nezavisni Jutarnji list je okrivio HDZ-ov "debakl" zbog "nezadovoljstva većine naroda sa životnim standardom, ljutnje zbog korupcije u zemlji, i potpune neshvatljivosti zašto je Hrvatska postala više izolirana od Bugarske i Rumunije". Sa nezaposlenosti na rekordnoj visini od 20,4 posto i mjesečnim platama zamrznutim na 400 dolara, naravno da je porasla narodna mržnja prema Tuđmanovom režimu. Ali su poraz HDZ-a također pomogle SAD i Evropa.

Za vrijeme rata u Bosni 1992-95 Tuđman je bio glavni pobjednik, jer je radio kao politički zastupnik Njemačke i SAD-a. Za invaziju Krajine, Hrvatska je primila snažnu podršku od Washington-a i Bonn-a. Njemačka je financirala transformaciju HVO hrvatske vojske u jednu od najopremljenijih armija u Evropi. Bivši američki vojni oficiri su bili dovedeni da organizuju ovu ofanzivu.

Međutim, poslije Bosanskog sporazuma, Zapad je gledao na Tuđmanove nacionalističke ambicije kao destabilizirajući činilac u balkanskoj politici, dok su široka korupcija i nepotizam njegovog režima bile prepreke zahtjevima internacionalnog kapitala. Hrvatskoj je bio odbijen dostup fondovima Evropske Zajednice (EZ), bila je odstranjena iz NATO-vog programa Partnerstva za Mir i čak odbijena od početnih razgovora za članstvo u Evropsku Zajednicu.

Da Tuđman nije umro, bilo je znakova da su pripreme u toku s ciljem njegovog uklanjanja sa vlasti. Negdje pri kraju prošle godine NATO-ve snage su upale u nekoliko zgrada u Bosni, tvrdeći da su radnici Agronomskog Fakulteta u Mostaru i jedne agencije za inspekciju uvozne robe, ustvari bili stručnjaci obavještajne službe za tajne i nezakonite poslove sa kojom se upravljalo iz Hrvatske.

R. Jeffrey Smith iz Washington Post Foreign Service (Inostrane Službe Washington Post-a) je napisao 17. Decembra: "Predstavnici NATO-a kažu da imaju čiste dokaze da je vlada Franja Tuđmana, koji je umro prošlog petka, potajno uplaćivala milione dolara mjesečno u financiranju ove mreže. Kazali su da je njihova namjera bila, da pomažu bosanske hrvatske nacionaliste koji odbijaju vraćanje bosanskih muslimana u područja pod hrvatskom kontrolom u zemlji, i tako održavaju mogućnost da na kraju Hrvatska može da pripoji bosansku teritoriju."

Zapadne sile su iskoristile priliku koju im je ukazala Tuđmanova smrt da udese političke promjene. SAD i Evropa su obe aktivno pomagale snage opozicije protiv HDZ-a i tako udružili partije koje su bile, barem javno, na suprotnim stranama političkog spektruma. Kao što New York Times bilježi 5. januara, "Washington je navaljivao i ubijeđivao opoziciju ovdje [u Hrvatskoj] da se ujedini, i davao značajne savjete i pomoć direktno i indirektno. Sa ovom pobjedom se očekuje da će ministar vanjskih poslova Madeline K. Albright ubrzo posjetiti Zagreb. To bi bila oštra suprotnost od niskog američkog diplomatskog prisustva na sprovodu Gospodina Tuđmana."

Rezultat glasanja je bio dobro primljen u evropskoj štampi, dok nekoliko listova izražavaju nadu da će srpske opozicione grupacije slijediti primjer Hrvatske. Njemačke dnevne novine Die Welt pišu u uvodniku, "raspoloženje preokreta u Hrvatskoj će se možda proširiti do duboko paralizovanog srpskog naroda. [Srpski] diktator Slobodan Milošević je sada napokon sam."

U Parizu, Le Figaro kaže da su Račan i Budiša pripremili Hrvate na žrtvovanje koje će doći u borbi da se smanji nezaposlenost od 20% i obnovi poljuljana ekonomija. Liberation je nazvao Račana likom iz prošlosti, ali izljavljuje da on sada predstavlja Hrvatsku budućnost.

U Londonu, Financial Times kaže da su se glasači odlučili za "političke i ekonomske reforme—i za prekid izdužene internacionalne izolacije". Ovaj list nagovara Zapad da "ponudi velikodušnu podršku, uključujući pomoć u robi, financijama, trgovini i ulaganjima" pod uslovima da se nova vlada pokaže spremnom da se uzdrži od pretjeranih društvenih izdataka, i da se usredsredi na tržišno orijentisane reforme.

Javier Solana, šef vanjske politike Evropske Zajednice je pozdravio rezultat koji otvara put za bliže odnose sa Hrvatskom. "Ja sam siguran da će buduća politika Hrvatske biti otvoreno usmjerena prema Evropi i evropskim vrijednostima," on je rekao.

Bivši staljinistički vođa Račan je obećao da će srezati državni budžet za 17 posto, smanjiti porez na prodaju, i ponuditi financijske olakšice da ohrabri investitore.