World Socialist Web Site
 

WSWS : Srpskohrvatski

Pinochet Je Slobodan, Rekao Je Britanski Ministar Unutrašnjih Poslova

Chris Marsden
13. januara 2000.

Ministar unutrašnjih poslova Britanije Jack Straw je dao znak da će da zaustavi postupak izručivanja bivšeg chile-anskog diktatora generala August-a Pinochet-a. 84-godišnji Pinochet će onda moći da se vrati u Chile.

Još od oktobra 1998. Pinochet se borio protiv izručivanja Španiji na 35 optužbi zbog mučenja i zavjera da izvrši mučenja, koje je pripremio španski sudac Baltasar Garzon. Izgovor da se obustavi postupak protiv njega krajem iduće sedmice je bio pripremljen iz ljekarskog izvještaja o Pinochet-ovom zdravlju. Četiri doktora koji su ga pregledavali šest sati, 5. januara, su zaključili da je on teško bolestan da bi mogao izdržati suđenje u Španiji. Ministarstvo vanjskih poslova je reklo da je "jasan i jednoglasan" zaključak doktora bio da je Pinochet "sada nesposoban da se pojavi na sudu i da se ne mogu očekivati nikakve promjene ovoga stava".

Straw je dao sedam dana španskim i chile-anskim vlastima da pripreme zastupanje. On ne treba da se plaši da će tu biti ikakve opozicije od ijedne strane njegovom oslobađanju Pinochet-a. Uzdah olakšanja u britanskoj vladi da oni sada mogu oprati svoje ruke od Pinochet-ove afere je imao odjeka u Madrid-u i Santiago-u. Španska vlada je bila unaprijed obaviještena o Straw-ovoj odluci i izjavila je sinoć da neće napraviti nikakve poteze da forsiraju izručivanje. Vlada Chile-a je kazala da ova odluka potvrđuje njihov neprestani stav da je Pinochet prebolestan da podnese suđenje.

Ostale umiješane stranke također mogu predočiti slučaj Straw-u, i anti-Pinochet kampanjeri pozivaju na ponovnu sudsku istragu za svaku odluku da se zaustavi proces izručivanja. Ali Straw je odbio da dozvoli ikome da vidi doktorski izvještaj, čineći bilo kakvo uspješno osporavanje zakonskim putem, skoro nemogućim. Juan Garces, španski advokat koji predstavja porodice nestalih, je rekao, "Nama nije dozvoljeno da vidimo doktorski izvještaj.... Sada smo kao u mraku."

Ova vijest je izazvala ljutnju i užas među onima koji zahtijevaju da se Pinochet kazni za ubijanje i mučenje hiljada radnika i socijalista, za vrijeme i poslije puča 1973, kojeg je on vodio protiv vlade Salvador-ea Allende-a. Marsella Pradenas, koju je silovala i mučila chile-anska tajna policija kada je bila mlada djevojka, je rekla: "Ne mogu da vjerujem ovoj vijesti.... Povraće mi se od pomisli da ovaj čovjek mogao ići slobodno i da umre u miru."

Pinochet-ovi desničarski podržavaoci u Britaniji su pozdravili Straw-ovu izjavu. Bivši konzervativni premijer Margaret Thatcher, koja je vodila kampanju za njegovo oslobađanje, je izjavila, "Ja imam povjerenja u razumnu odluku ovog ministra. On je vrlo pošten čovjek."

Ostali se ne mogu suzdržati a da se ne naslade na račun Laburističke vlade. Bivši konzervativni ministar unutrašnjih poslova Michael Howard je rekao, "Šteta je što Jack Straw nije tražio ovaj doktorski izvještaj mjesecima ranije i došao do istog zaključka kao i sada." Konzervativni član parlamenta Gerald Howarth je rekao, "Bio je to veoma odvratan čin za prijeteljsku zemlju da zatvore njenog bivšeg šefa države tokom ovog razdoblja."

Ovakvi napadi na vladu od podržaoca bivšeg diktatora su potpuno neopravdani. Laburisti nikada nisu željeli da pritvore Pinochet-a. Boravio je u Britaniji kao počasni gost da pregovara o kupovini oružja, kada je nalog za njegovo izručenje prvi put stavljen na Straw-ov sto. Od tada je vlada tražila opravdanja i načine da ga oslobodi.

Suđenje u Španiji je moglo da podigne mnoga nezgodna i dugo zatajena istorijska pitanja pred internacionalnom javnosti. Prelaz na civilnu vlast 1990. u Chile-u je dalo pomilovanje Pinochet-u i njegovim vojnim kriminalcima. Ali mnogo većim ribama od Pinochet-a je bilo dozvoljeno da se otkače sa udice zbog propusta da se njegova bivša junta privede pravdi.

Njegov režim je postavljen na vlast uz aktivnu pomoć američke CIA-e i tajne vojne službe, i Nixon-ova administracija je dala 8 miliona američkih dolara za destabilizaciju Allende-ove vlade. Zapad je podržavao Pinochet-vu policijsku državu kao prepreku protiv društvene revolucije u Latinskoj Americi.

Predloženi argumenti od strane desničarskog krila protiv suđenja Pinochet-u su se koncentrisali na opasnost da će takozvani proces izmirivanja u Chile-u biti potkopan i da će se zemlja destabilizovati. Ali zabrinutost je išla preko granica Chile-a. Ako bi u toj državi "prelaz na demokratiju" došao u pitanje, to bi ostavilo posljedice u ostalim državama Latinske Amerike, a možda čak i post-Franco-voj Španiji, gdje su se izdejstvovale slične političke promjene, gdje su stari represivni državni aparatusi ostali potpuno netaknuti.

SAD su se jasno izrazile od početka da žele da se Pinochet oslobodi, i bez ikakve sumnje su vršile ogroman pritisak u pozadini. Chile-anska Concertacion koaliciona vlada i Socijalistička Partija su ga branile. Špansku vladu vodi Popularna Partija, koja je izrasla iz Franko-vog Falangist-ovog pokreta. Ona nije podržavala incijativu suca Garzon-a, smatrajući je kao sramotnu.

Međutim, Britanija se nije lako mogla osloboditi Pinochet-a iz dva glavna razloga. Prvo, tu je bila rasprostranjena želja kod radnog naroda da se on privede pravdi. Drugo, oslobođenje Pinochet-a bi potkopalo ključno stanovište britanske vanjske politike.

Glavni zakonski argumenat kojeg Pinochet navodi protiv svog izručenja je bio to da on uživa bezgranični imunitet kao bivši šef države. Kada bi Britanija to prihvatila, to bi presjeklo njeno opravdanje za vođenje rata na Kosovu i za buduće planove u pogledu Iraka i drugih zemalja. Za vrijeme hapšenja Pinochet-a, premijer Blair je agresivno dokazivao da je njegova nova "etička vanjska politika" dozvoljavala velikim silama da ignorišu pitanje nacionalne samostalnosti i da direktno intervenišu u afere zemalja koje su optužene za kršenje ljudskih prava. Da se Pinochet oslobodi dok se traži obaranje Sadama Huseina i Slobodana Miloševića za zločine protiv čovječanstva bi kompromitovalo Blair-ovu ratnu propagandu. Britanski lordovi zakona su odbili Pinochet-ovu odbranu na bazi nezavisnog imuniteta.

Guardian, list koji podržava Laburiste, je pozdravio odluku proganjanja Pinochet-a i potom rat protiv Srbije kao "novu epohu u ljudskim pravima". Međutim, poslije rata sa Srbijom, Guardian je promijenio melodiju prema Pinochet-u. Prošlog oktobra, stariji politički kolumnista Hugo Young je napisao članak pod naslovom "Hapšenje Pinochet-a je Stvorilo Presedan u Internacionalnom Zakonu. Odmah Ga Oslobodite ". On je sporio: "Stari bolesni Chile-anac je odslužio svoju namjenu. Suci su napravili svoj posao, i posljedice toga će trajati.... Heroji u ovoj priči su sudstvo, i njihov posao je obavljen. Ako je političar Straw donio političku odluku, on je neće više potkopavti. Samo nastavak normalne radnje."

Mnogi ljudi su naivno vjerovali da će britansko pravosudstvo podvrgnuti Pinochet-a suđenju, i u tome su bili potpomognuti od strane Komunističke Patije Chile-a i elemenata u Socijalističkoj Partiji. Ovaj rezultat još jednom otkriva lažne i krajnje kobne posljedice politike staljinizma za radni narod, koja uzdiže laž da se društvena pravda može postići putem institucija kapitalističke države.

Usprkos zakonskim i političkim teškoćama za kapitalističke vlade u Chile-u, SAD-u, Britaniji, Španiji i drugim zemljama zbog hapšenja Pinochet-a, zbog nedostatka masovnog, politički nezavisnog pokreta radničke klase, vladajućim krugovima su odriješene ruke da naprave rezoluciju koja odgovara njihovim interesima. Sada će imperijalističke sile nastojati da selektivno koriste "odbranu ljudskih prava" kao izgovor da intervenišu protiv vlada i zemalja koje oni smatraju kao smetnje njihovim globalnim ambicijama. Kao i u Kosovskom ratu, njih podržavaju raznorazne liberalne organizacije koje nekritično prihvataju pojam da se na velike sile i njihove kreacije, kao što su Ujedinjene Nacije, može osloniti da brane demokratska prava.

Neminovan odlazak Pinochet-a u Chile se podudara sa predsjedničkim izborima, u kojim se natječu pro-Pinochet-ov Joaquin Lavin i predstavnik Socijalističke Partije Ricardo Lagos, koji je potvrdio amnestiju Pinochet-u. U prvom krugu glasanja 12. decembra, njih dvojica su išli podjednako, što je forsiralo ponovne izbore. Oba izbjegavaju bilo kakvu diskusiju u vezi Pinochet-a i doba vojne vlasti.