World Socialist Web Site
 

WSWS : Srpskohrvatski

SAD Mediji: Kritičan Elemenat Zavjere Protiv Demokratskih Prava-Prvi Dio

Dejvid Volš David Walsh
5. decembra 2000.

Ovo je prvi u seriji članaka koji raspravlja o ulozi američkih medija. Naredni dio će biti objavljen 7. decembra.

Američki mediji, pogotovo televizijski mediji, igraju odvratnu ulogu u sadašnjoj krizi predsjedničkih izbora. Njena suštinska uloga je da dezorijentiše, manipuliše i degradira javno mnjenje i prikrije kritična politička pitanja od naroda Amerike.

U slobodnoj štampi, čuli su se neki glasovi zabrinutosti u vezi pokušaja izbornog tima guvernera Teksasa Texas Džordža Buša George Bush da otme vlast, i koji su skrenuli pažnju na posljedice ovih pokušaja po politički život SAD. Ovi glasovi su relativno izolovani i pretežno govore bez uvjeravanja da će njihova poruka zaustaviti proces. Niko od njih ne govori otvoreno o tome da su ekstremni desničarski elementi preuzeli vlast nad Republikanskom Partijom, ili o nesposobnosti jalovog liberalizma oličenog u Al Goru Al Gore i Demokratskoj Partiji da pruže ozbiljan otpor.

Ali čak i ovo plašljivo reagovanje je bilo van domašaja velikih televizijskih i kablovskih komentatora, onih sa intelektualnim pretenzijama kao i prostih, desničarskih demagoga. Ovo intelektualno zagađenje koje predstavlja devet desetina SAD televizije, novina i radio novinarstva značajna je društvena pojava. Američka publika ima dostup besprimjernim količinama informacije, ili, tačnije rečeno, bombardovana je kao nikada ranije ponudama medijskih prenosa i publikacija. Televizijske i radio vijesti koje idu 24 sata su postale obilate; sve je više izvještaja događaja u "pravo" vrijeme na internetu. Tehnologija pruža zapravo neograničene mogućnosti.

Međutim, stvarnost privatnog vlasništva I korporativne monopolske kontrole nad distribucijom vijesti nije dovela do više informisane i uključene javnosti. Naprotiv, po bilo kojim objektivnim mjerilima, cjelokupni rezultat ovog vrtloga repetitivnih i površnih informacija i mišljenja je pad standarda kulturnog i intelektualnog života te nagli porast opšteg otuđenja i nezadovoljstva.

Ovo je prvi u seriji članaka koji će pokušati da odgovori na nekoliko pitanja: Zašto američki mediji igraju tako pokvarenu ulogu? Koje su im glavne ličnosti? Ko posjeduje medije? Koji im je "modus operandi"?

Televizijske stanice dejstvuju kao dio pokušaja da se uguši demokratska volja naroda još od izborne večeri. Osoba koja rukovodi stolom za donošenje odluka u Foks Njuz Čanelu Fox News Channel, Džon Elis John Ellis, koji je bio instrumentalizovan u prvom proglašenju republikanskog kandidata kao pobjednika u Floridi Florida i cijeloj naciji, je prvi rođak Buša i njegovog brata Džeba Buša Jeb Bush, guvernera Floride. Elis, kao što nam je poznato, je bio u stalnom kontaktu sa svojim rođacima tokom te večeri. Foksovo proglašenje pobjednika je potom bilo povučeno, ali se od tog trenutka ozbiljno počelo navaljivati da se Buš imenuje za sljedećeg predsjednika Sjedinjenih Država. Prljavština ovih napora od tada ne jenjava, i ne samo u kablovskoj televiziji koja je pod vlasništvom Ruperta Murdoka Rupert Murdoch.

Do sada je očigledno da su izbori na Floridi bili puni pojava široke obmane i gušenja glasova. Na razne načine su se glasovi najmanje privilegovanih dijelova stanovništva umanjivali, a i njihovi se glasački listići nisu u potpunosti prebrojavali. U nekim slučajevima, kao u okrugu Palm Biča Palm Beach, nesposobnost I ravnodušnost Demokratske Partije su odigrali značajnu ulogu. U okrugu Duval, hiljade glasačkih listića u crnačkim izbornim mjestima je bilo poništeno jer izborno osoblje nije pružilo nikavu pomoć ovim neiskusnim glasačima. U drugim oblastima, policija je blokirala puteve blizu biračkih mjesta da zaplaši i odvrati glasače. U okruzima Seminole i Martin, republikanskim predstavnicima je bilo dozvoljeno da promjene prijave za glasanje putem pošte. Bilo je izvještaja o nestalim glasačkim kutijama u okrugu Majami-Dejd Miami-Dade.

Cijela istina se možda nikada neće ni saznati. Sama činjenica da se sistem za bušenje glasačkih listića, koji je poznat po izostavljanju glasačkih listića prilikom brojanja, još uvijek koristi u pretežno siromašnijim susjedstvima, odaje suštinski nedemokratski karakter SAD izbornog procesa. Ne samo da bogatiji imaju više prilike i vremena da glasaju, nego im je veća vjerovatnoća da će se njihov izbor predsjednika registrovati.

Da li je ijedna medijska ličnost skrenula pažnju na razne izvještaje prevara, zastrašivanja i odvraćanja glasača te predstavila svestranu, realnu sliku glasanja na Floridi ili bilo gdje u zemlji? Da li je ijedna velika ličnost u medijima podnijela protest protiv poništenja prava za glasanje desetini hiljada Amerikanaca? U oba slučaja, odgovor je ne.

Naprotiv, udarna tema medija je da ovaj sistem dobro funkcioniše i da preovladava zadovoljstvo opštim stanjem. Oni koji su protestvovali ili zaprijetili da to urade, kao Džesi Džekson Jesse Jackson—koji daleko više želi da uguši ili stiša vatru nego da je raspali—osuđivani su kao griješni nitkovi, optuženi da "potpaljuju pitanja rase" i "pitanja klasne borbe." Sve je urađeno da se narod uspava da bi se odvratio od svojih instinktivnih sumnji, da mu se suzbiju strahovi.

Da postoje istinski "slobodni" masovni mediji u Americi, to jeste, televizijske stanice i široko čitane novine koji ne rade za profit i po nalogu profitera, oni bi skrenuli pažnju javnosti na nekoliko nevjerovatnih činjenica i na to bi se usredsredili: guverner Floride, koji predsjedava izbornim aparatom, brat je Džordža Buša; funkcionerka kojoj je zadatak bio da ovjeri ovo sporno glasanje je bila kopredsjednica Bušove državne izborne kampanje; Buš je izgubio popularno glasanje u zemlji za oko jednu trećinu miliona glasova. Da je situacija bila obrnuta, na primjer, i da je Buš osvojio većinu glasova, koliko bi nam često to mediji napominjali?

Neuspjeh medijskih komentatora da nam ukažu na ove i druge upadljive pojave floridskih i nacionalnih izbora nije samo rezultat želje da se prikriju važne činjenice. Pokvarenost, izdvojenost i rodoskrvni odnosi koji se mogu vidjeti u političkom ustrojstvu kako u republikanskom tako i demokratskom krilu, nalaze svoj potpuni odraz u medijima. Političari i pojedine medijske ličnosti pripadaju jednom te istom bogatom i grabljivom društvenom sloju.

Optužbe o nepoštenju i nepravilnostima na Floridi su rasprostranjene. Nacionalno Udruženje za Unaprijeđivanje [Prava—prim. prev.] Obojenih Ljudi Nacional Association for the Advancement of Colored People (NAACP) prikuplja jemstva od navodnih žrtava ovih prevara. Naravno, čak i da su televizijske vijesti osjetile da su ove trvdnje vjerovatno pretjerane ili neistinite, bila bi im dužnost da o tome povedu istragu. Ali se to nije uradilo na ozbiljan način. Televizijske stanice rade po pretpostavci da ako one ne komentarišu o nekom spornom pitanju ili ga zapostave poslije površnog tretmana, da će to pitanje i prestati da postoji.

Stav televizijskih komentatora prema cjelokupnom stanovništvu je jedno preziranje. Prije nekoliko godina tokom rasprave o događajima u Haitiju, Robertu Novaku, kolumnisti-piscu rubrike i ko-voditelju CNN televizijskog programa Crossfire, bilo je napomenuto da je više od 60 posto stanovnika te male zemlje glasalo za navodno "ljevičarskog" Žan-Bertranda Aristida Jean-Bertrand Aristide. "Ah", Novak je odgovorio, "To je samo jedna rulja!" Novak isto tako cijeni i poštuje masu SAD naroda, i on predstavlja jedno rasprostranjeno gledište. Mnogi u medijima i političkom ustrojstvu, posebno poslije svog neuspjeha da pokrenu javno mnjenje u vezi skandala
Klinton-Monika Luinski Clinton-Monica Lewinsky, zaključili su da je narod Amerike nemoralan, sebičan i bezvrijedan. Bilo da mase ljudi glasaju ili da li će se njihovi glasovi ubrojiti je u najboljem slučaju nebitna stvar za njih. U stvari, oni su pretežno neprijateljski nastrojeni prema ovim pravima.

Ugrađena netrepeljivost prema težnjama naroda je tokom posljednjih nekoliko sedmica preuzela oblik prikrivanja zavjere protiv demokratskih prava, zavjere koja je uključena u pokušaju Bušovog izbornog tima da zgrabi kontrolu nad Bijelom Kućom. Među televizijskim komentatorima je izvršena podjela rada. Murdokov Foks Njuz Čanel je napunjen okorjelim desničarima: bivši pisci govora Ronalda Regana Ronald Regan i Džordža Buša George Bush, bivši pomoćnici Ričarda Niksona Richard Nixon i Njut Gingridža Newt Gingridge, kolumnisti i pisci uredništva Vol Strit Džornala Wall Street Journal i Nju Jork Posta New York Post. "Vijesti" na Foksu su često poput nerazrijeđene desničarske propagande. Medutim, učestalija pojava na drugim televizijskim kanalima je prilično vješto iskrivljivanje vijesti u cilju ugušenja bitnih i suštinskih pitanja i manipulacije javnog mnjenja.

Najupadljivija osobina američkih televizijskih vijesti je njihov krajnje ograničeni karakter. SAD je nacija od skoro 300 miliona ljudi, i jedna od najraznolikijih na svijetu. Ali jedna relativno mala skupina pojedinaca, možda nekoliko desetina, dominira prezentacijom vijesti i komentarom, a njihove ideje su oskudnog asortimana. "Slobodna razmjena ideja" se odvija između ljudi koji brane profit sistem, dvopartijski monopol političke
vlasti i zaštitu američkih "nacionalnih interesa" širom svijeta.

Ovaj isti mali krug znalaca i učenih ljudi koji nemaju ništa originalno i oštroumno da kažu, kao da neprestano nastupa od jednog do drugog od ovih kablovskih tv-šou programa. Koliko puta sedmično su gledaoci primorani da slušaju reakcionarnu pobožnost bivšeg člana Reganovog kabineta Bila Beneta Bill Bennett, čija je cjelokupna ličnost, da parafraziramo američkog pisca Filipa Rota Phillip Roth, umočena u blato, ili otrcanost Doris Kerns Gudvina Doris Kearns Goodwin ili Dejvida Gergena David Gergen, ili lupetanja desničara poput Barbare Olson ili En Kulter Ann Coulter?

Voditelji programa vijesti i vodeće ličnosti televizijskih stanica nisu radni reporteri koji muku muče da iznesu istinu na vidjelo. To su individualci sa dubokim interesima u održavanju političkog i ekonomskog status kvoa, uključujući, naravno, neprekidno zdravlje berze akcija i biznis zarada. Same njihove plate dostižu milione dolara godišnje (voditelji TV vijesti u prosjeku zarade 5-10 miliona dolara). To su istaknuti članovi sistema od kojih se u bilo kojem trenutku očekuje da zastupaju stavove postojećeg političkog poretka. Ove medijske ličnosti pripadaju ekskluzivnom društvenom miljeu, čije su brige i zahtjevi udaljeni svjetlosnim godinama od problema mase Amerikanaca. Tu počiva ravnodušnost i bezosjećajnost prema demokratskim principima.

Bilo da je to Ted KopelTed Koppel iz ABC (procjena njegove godišnje plate je 8 miliona dolara) koji samozadovoljno pita senatora demokrata Džona Braua John Breaux iz Luizijane Louisiana kada on misli da je vrijeme demokratima da odustanu od trke, ili Brajan Vilijams Brian Williams iz MSNBC koji zapaža da bi sudska pobjeda Gora značila da se podpredsjedniku "dodjeljuje vlast, praktički, sudskim putem," ili Foks kanal koji se neprestano pita "Da li Gorov izborni tim posustaje?," gledaoci su suočeni individualcima i organizacijama koji jedva da prikrivaju svoj prezir prema demokratskim principima.

Prilagodivanje desnici je način rada televizijskih ličnosti, uključujući takozvane liberale. Akcije koje bi prouzrokovale narodni bijes u drugim zemljama, ili možda samo grohotan smijeh (kao sto su uloge Katerine Haris Katherine Harris i Džeba Buša), predstavljaju se kao savršeno normalne i prihvatljive. Mediji ne osporavaju ni jednu tvrdnju ekstremne desnice, bez obzira na njenu besmislenost, niti se protivi bilo kakvim manevrima ovih elementata, bez obzira kako su podli i providni. Da li je moguće zamisliti ijednu od ovih medijskih ličnosti da se suprotstavi ovim neo-fašistima republikanske desnice, ili čak da ozbiljno kritikuje njihove djelatnosti?

Već imamo jedan primjer reagovanja televizijskih stanica prema razuzdanom neredu kojeg su republikanci Kongresa organizovali ispred istražnog odbora za izbore u Majamiju, koji je prouzrokovao zaustavljanje prebrojavanja glasova u tom okrugu. Kao prvo, televizijske vijesti su umanjile važnost ovog incidenta. Prikazali su kratke video snimke uz mlak i nezanimljiv komentar. Kada se ispostavilo da je ovaj događaj nemoguće u potpunosti prikrivati, počeli su prikazivati poricanje republikanaca da su išta loše napravili, bez ikakvog pratećeg komentara. Time se ovom incidentu dopustilo da isčezne iz javnog vidika. Mali broj ljudi u SAD je mogao shvatiti iz izvještaja televizijskih vijesti da se tu desilo nešto zlokobno—možda da je po prvi put desničarska rulja intervenisala u ishod predsjedničkih izbora.

Mi smo ubijeđeni da će američka javnost dokazati da na duže staze ima odlično pamćenje. Uprkos svim zabunama i teškoćama prouzrokovanih mukama i ispitima istorije, politička stvarnost će se osjetiti i postati osnova novih socijalnih pomjeranja i prevrata. Varalicama, cinicima i visoko plaćenim prostitutkama, koje sačinjavaju veliku većinu masovnih medija, neće biti oprošteno za njihovu ulogu u prikrivanju istine od naroda.