World Socialist Web Site
 

WSWS : Srpskohrvatski

Clinton-ov Pokajnički Čin

David Walsh
12. avgusta 2000.

Nastup Bill Clinton-a ispred skupine od 4.500 evanđelijskih sveštenika u predgrađu Chicago-a je bilo užasno predstavljanje lične i političke kapitulacije ekstremnim desničarima. U toku odgovora pitanjima koja mu je postavio Bill Hybels, stariji pastor opštinske crkve Willow Creek-a i njegov "duhovni savjetnik" već nekoliko godina, skrušeni Clinton je izrazio kajanje zbog Monica Lewinsky skandala, nazivajući svoje postupke "strašnom greškom."

Predsjednikove izjave su dio strategije koju upotrebljava i podpredsjednik Al Gore, predsjednički kanditat Demokrata, koji je izabrao senatora Joseph-a Lieberman-a kao svog saradnika. Gore namjerava da odgovori republikanskim pokušajima da prikažu Clinton-ovu administraciju kao imoralnu i bezbožnu pomjerajući se još više prema desnici. Prema izjavama štampe, pomoćnici Gore-a su se nadali da će Clinton sačuvati svoj pokajnički čin za govor na konvenciji Demokratske Partije u Los Angeles-u. Naizgled nevoljan da izvede ovaj čin pokajanja i samoponiženja, Clinton je iskoristio priliku da se pojavi ispred nekoliko hiljada protestanskih fanatika da učini uslugu Gore-vom kampu.

Njegovo odabiranje toga mjesta nije bilo slučajno. Nema nekih bitnih razlika po najvažnijim političkim pitanjima između Gore-a i njegovog republikanskog protivnika, Guvernera Texas-a George W. Bush-a. Umjesto toga, kampanja se spustila na nivo takmičenja oko pitanja koja je partija pobožnija. Religijska licemjernost, od koje se politika SAD-a nikad nije potpuno oslobodila, u ovoj izbornoj kampanji odveć igra veću ulogu nego u bilo kojoj kampanji moderne ere. Tu postoji nešto posebno hipokritično i odvratno kod ovih bogatih kandidata, sluga najimućnijeg i najkorumpiranijeg socijalnog sloja, koji pripovijedaju narodu, čak i onima koji su na rubu ekonomske propasti, o vječnim moralnim vrijednostima.

Kao što je izjavila jedna reportaža iz štampe, Clinton je govorio "u ispovjedničkom tonu" o časovima pastoralnog savjetovanja koje je započeo prije dvije godine, kada se njegova afera sa Lewinsky uzdigla na nivo nacionalnog političkog skandala. On je rekao, "Sada sam u drugoj godini procesa pokušaja da potpuno obnovim svoj život od užasnih grešaka koje sam napravio… Trebao sam da se suočim sa puno stvari o temeljnoj važnosti poštenja i karaktera."

Poslije svog javnog udaranja u prsa prošlog četvrtka, Clinton je otišao dalje od bilo čega što je ikada izjavio. Kada ga je Hybels upitao da li se ikada prije istinski izvinuo, Clinton je zaobilazno spomenuo zlobnu kampanju koju su republikanci i medija vodili protiv njega, izražavajući žaljenje što se uopšte i branio: "Kao što se sjećate, u to vrijeme su se događale mnoge stvari koje su bile nepovezane, mislim, sa činjenicom da sam nešto pogrešno učinio i što sam trebao priznati i za to se izvinuti i potom započeti proces iskupljenja. I bilo je tu nekoliko dana kada sam uglavnom mislio više o tome šta moji protivnici namjeravaju da rade nego što bi ja trebao da pokušam da uradim."

Kasnije, kada je bio upitan za svoj odgovor na napade na sebe, Clinton je rekao: "Pretpostavljam da je bilo trenutaka kada sam bio ljut zbog toga. Ali onda sam uvidio da je to bila druga vrsta samoodbrane; da ako sam stvarno razmislio o tome, to je bio samo još jedan izgovor da ne radim ono što bi trebao, a to je da sredim svoj život, svoj brak, da sredim svoje roditeljstvo, da sredim svoj rad sa administracijom Bijele Kuće, i da radim da služim američki narod."

Kada ostavimo ovo psiho-brbljanje na stranu, tu postoji nešto jako zlokobno u Clintono-vom nastupu. Tokom godine dana impeachment optuživačkog skandala, ogromne mase američkog naroda su se uporno odupirale navali sramnog ogovaranja, kojoj je namjera bila da zatruje političku sredinu i da iskovitla narodnu podršku za de fakto politički puč. Otpornost naroda da udovolji moralnoj krusadi Nezavisnog Savjetnika Kenneth Starr-a, organizovane od strane ekstremnih desničarskih elemenata, je uznemirila i ogorčila mediju i republikansko vodstvo, te zaprepastila i zbunila Demokrate, a i samoga Clinton-a.

Posljedica Clinton-ove ispovijesti—uoči konvencije Demokrata—je rehabilitacija Starr-ovog ugleda i legitimizacija ovog postupka lova na vještice i naredni optuživački progon. Širi sloj naroda, kojem nedostaje stvarno razumijevanje ovih socijalnih snaga, ima kratko pamćenje. Niko u političkim i medijskim ustanovama, a pogotovo Demokrati, ne potsjećiva narod o Starr-ovim metodama—nezakonito procurivanje informacija velike porote mediji, ulijevanje straha svjedocima, proganjanje pojedinaca kao Suzane McDugall i Julie Hiatt Steele, zahtjev suda za knjižarske rekorde, ometanje zvaničnih procesa—jednom riječju, metodi Velikog Inkvizitora. Niko ne ukazuje na milione dolara koje je Starr upotrijebio za ispitivanja koja nisu otkrila ništa bitno, da je on izgubio gotovo sve slučaje koje je podnio sudu, da bi prva osoba koja bi mogla biti optužena u vezi Lewinsky skandala lako mogla biti njegov bivši predstavnik, Charles Bakaly, zbog laganja sudiji u vezi davanja informacija velike porote.

Kako će mase naroda utvrditi ovu optuženičku krizu u svoje kolektivno pamćenje? Jednog trenutka prošlog četvrtka, Clinton je spomenuo "dvije trećine američkog naroda koji su bili uz njega." On bi htio da vjerujemo da tu nije bilo političkog sadržaja u opiranju Starr-u, da je to bilo samo pitanje odanosti naroda lično njemu. Ovdje Clinton pokazuje kombinaciju slijepila, prezira za inteligenciju naroda, i političke ugodnosti.

Najzdraviji nagoni naroda su im dozvolili da vide kroz moralnu dimnu zavjesu koju su podigli Nezavisni Savjetnik i medija. Opšte osjećanje je bilo da je Starr, sa osobama poput Newt Gingrich-a iza njega, planirao nešto loše—da je pokušavao da preokrene rezultate izbora koji se njemu i njegovim istomišljenicima nisu svidjeli.

Sve što Clinton, Gore, Liberman i Demokrati sada rade je namjenjeno za spriječavanje ovih demokratskih nagona i zamjene lažne slike sa stvarnom. Narod se potstiče da zapamti jedino to da je Clinton zgriješio, lagao, i da se iz toga izvukao. Do stepena do kojeg mase naroda prisvoje ovu verziju događaja, oni će biti razoružani u odupiranju neprestanim napadima na njihova demokratska prava.

Nepopustljivost Demokrata instinktivnoj popularnoj opoziciji Starr-u ukazuje na fundamentalne socijalne procese. Sa stanovišta opšteg razumijevanja, izgleda neobjašnjivo da Gore-va kampanja, sa Clinton-ovom pomoći, odbija da iskoristi popularno nezadovoljstvo i time ograniči svoju popularnost i šanse za pobjedu. Ali tu je upletena socijalna i klasna logika. Glavna namjera Demokrata je da umiri ili čak nadmudri ultra desničare i utoli medije velikog biznisa, t.j., "javno mnjenje" kojem se ugađa—privilegovana elita. Mišljenja i osjećaji šireg naroda nisu ništa osim galame u pozadini, ili povremena stočna hrana za pollster-e [specijalisti za izborne ankete—prim. prev.].

U "pročišćavanju svoje duše" što on nesumnjivo misli da radi, Clinton izgleda kao ponižen, pokajnik. Međutim, objektivno, njegovo vapanje ga čini Starr-ovim saučesnikom, a i desničarskim intrigama i spletkama, i sukrivcem u njihovim napadima na demokratska prava američkog naroda. To što je spasilo Clinton-a od smjenjivanja su masovni osjećaji radnog naroda, koji se pokazao kao jedina socijalna snaga sa ozbiljnim obavezivanjem da brani demokratske principe. Do mjere do koje se ovo ne razvije u svjesno, političko razumijevanje od istorijskih i socijalnih pitanja upletenih u optužničkoj epizodi, ovaj demokratski nagon bi se mogao promijeniti ili potkopati.

U čudnoj epizodi kao onoj od prošlog četvrtka, osovina zvaničnog političkog života Amerike se neprestano pomiče dalje prema desnici. Clinton-ov nastup potcjenjuje kritične lekcije ove krize optuživanja: tu nema ustanovljenih elemenata, desničara ili "liberala," kojima bi se mogla povjeriti odbrana demokratskih prava. Za ovo je potrebna nezavisna politička organizacija i mobilizacija radničke klase.