World Socialist Web Site
 

WSWS : Srpskohrvatski

Ruska Policija Počinje Sa Masovnim Hapšenjima Poslije Terorističkih Napada Bombama

Vladimir Volkov i Martin McLaughlin
20. septembra 1999.

Policija je izvršila masovna hapšenja u Moskvi i predstavnici ruske vlade su zaprijetili ponovnim vojnim napadom na region Čečnje, koji se želi otcijepiti, poslije dva teroristička bombardovanja koja su u zadnja četiri dana pobila više od 200 ljudi u glavnom gradu Rusije.

Prva bomba je uništila jednu radničku stambenu zgradu u južnoj Moskvi 9. septembra, dok je druga bomba pogodila sličnu zgradu 13. septembra. Druga eksplozija je bila posebno razarajuća, potpuno rušeći cigleno i cementno zdanje u 5 ujutro, dok su većina stanara spavali u svojim krevetima, i skoro svi unutra su poginuli. Obe eksplozije su zahtijevale pažljive pripreme i veliku i sveobuhvatnu organizaciju, da bi se prikupilo stotine tona vojnih eksploziva i da bi se te eksplozije aktivirale tokom noći kada mogu da izazovu maksimalne žrtve.

Još četiri bombe su eksplodirale u ruskim gradovima u posljednje dvije sedmice—31. avgusta blizu jedne moskovske tržnice, koja je ubila jednu osobu, 4. septembra u dagestanskom gradu Buinaksku, koja je pobila desetine u stambenoj zgradi za ruske vojnike i njihove familije, u Petrogradu, i u gradu Volgodonsk na jugu Rusije. Ali eksplozije moskovskih stambenih zgrada su bile najstrašnije i najgnusnije od svih ovih incidenata, i one su pokrenule široki gnjev i paniku u gradu.

Policija u Moskvi je do subote pohapsila otprilike 11.000 ljudi. Stotine njih su bili Čečenjci i mnogi drugi kavkaskog porijekla, iako se još nisu predstavili dokazi koji bi bez ikakve sumnje povezali ovaj talas eksplozija sa trenutnim sukobom u sjevernom Kavkazu. Ni jedna pobunjenička grupa u Čečnji ili Dagestanu nije prihvatila odgovornost za ovo bombardovanje, i najmanje jedna od ovih eksplozija, u Petrogradu, je povezana sa banditskim aktivnostima.

Vladini predstavnici su pozvali na vojnu odmazdu protiv Čečnje, iako čečenjski predsjednik Aslan Maskadov i njegov ljuti suparnik, gerilski vodja Šamil Basajev, poriču da su bili umiješani. Glavni tužilac Vladimir Ustinov je izjavio, "Mi se ne bi trebali bojati da uđemo u teritoriju Čečnje da bi uništili pobunjenike i uspostavili red i mir," on je rekao. "Drastične mjere se moraju poduzeti unutar same Čečnje," glavni tužilac je dodao. "Mogu se upotrijebiti oružane snage ako postoji opasnost raspadanja države."

U oba doma ruske Dume zakonodavci su pozivali da se okonča prekid vatre koji je zaustavio rat u Čečnji 1996. i na neposredne zračne napade na ciljeve u Čečnji. Ministar odbrane Igor Sergejev je izjavio da, ako se narede zračni napadi, bombardovanje bi se izvršilo "po cijeloj teritoriji Čečnje, bez obzira gdje se banditi nalaze."

Ubistvo stotina nevinih ruskih radnih ljudi, medju kojima je bilo desetine djece koja su spavala u svojim krevetima, je prezriv i podli kriminalni čin koji se ne može opravdati bez obzira na navodne političke motivacije počinilaca. Čak šta više, mnogo je razloga za sumnju u zvanične tvrdnje da su čečenjski teroristi bili odgovorni za to. Imajući u vidu zamršene, zapletene, nesavjesne i neskrupulozne političke unutrašnje borbe unutar vladajuće klase birokrata i gangstera u Moskvi, postoji mnogo stranki koje su mogle da potstaknu ova teroristička bombardovanja, uključujući vladu Jeljcina, njegove sektaške protivnike, i same snage bezbjednosti, koje imaju dugo iskustvo u izvršavanju krvavih provokacija.

Jedna stvar je jasna—vladajući krugovi reaguju agresivno prema bombardovanjima, uspostavljajući što je moguće čvršće kontrole, posebno u Moskvi i u svim postrojenjima atomske energije. Predsjednik Boris Jeljcin je naredio "intenzifikovan režim bezbjednosti" za aerodrome, željezničke stanice, tržnice i druga mjesta gdje se ljudi okupljaju. On je zahtijevao od gradonačelnika Moskve, Jurij Luškova, da smjesta sprovede pretraživanje svih tavana, podruma i praznih kuća u gradu.

Premijer Vladimir Putin, koji je bio u Novom Zelandu na samitu za Azijsko Pacifičku Ekonomsku Saradnju kada se zbila prva eksplozije stanova u Moskvi, se odmah vratio u Rusiju. Na aerodromu prije svog povratka, on je izjavio da se počinioci tih zločina ne mogu opisati kao ljudska bića: "Oni čak nisu ni zvjeri, nego još i gori od toga." Mjere koje će se poduzeti protiv njih će biti odgovarajuće strašne, on je rekao. "Zvjeri" je nadimak kojeg je ruska vojska dala stanovnicima Čečnje.

Kampanja protiv Čečnje

U svojim prvim komentarima o bombardovanjima, predsjednik Jeljcin je izjavio da se ne bi trebalo "postupati sa ovim problemom na etničkoj ili religioznoj osnovi. Nedopustivo je da se vrši čišćenje na bazi nacionalne pripadnosti."

Uprkos tome, skoro svaki vodeći političar i medijski izvor je objavio da su ovi teroristički napadi odgovor čečenjskih pobunjenika ruskom bombardovanju Dagestana. Komentari gradonačelnika Moskve Luškova su bili slične prirode. Onda je na sastanku u Kremlju Jeljcin izjavio da se ratna inicijativa u Dagestanu sada proširila do Moskve.

Prema tome, medija i politički krugovi u Rusiji su započeli javnu kampanju protiv Čečenjaca. Novine Izvjestija su 14. septembra pozitivno komentarisale o spontanoj formaciji "civilnih milicija" u raznim susjedstvima Moskve, koji su počeli patrolirati podrume i ulaze u stambene zgrade. Po mišljenju ovih novina, "stanovništvo je odlučilo da stvori svoj sopstveni oblik bezbjednosti, pošto su shvatili da im država ne može garantovati sigurnost. Zbunjenost, pometnja i strah su se postepeno pretvorili u mržnju, i parola 'za svaku kuću u Moskvi, jedno selu u Čečnji' je postala veoma popularna."

U Moskvi se radi na tome da se biznisi koji su porijeklom iz Sjevernog Kavkaza istjeraju iz grada. Snage bezbjednosti organizuju čitav sistem odmazdi protiv čečenjske dijaspore, i brojnih čečenjskih biznismena koji drže vodeće položaje u trgovini nafte, šou biznisu, trgovini na malo, i tako dalje. Poslodavci za koje se sumnjalo da su finansirali čečenjske borce su bili prve žrtve ovih represivnih mjera.

Dobro poznati novinar M. Ljeontjef, direktor najveće TV stanice, ORT, je opisao ovu situaciju kao "Treći Patriotski Rat" (poslije prvog i drugog svjetskog rata). On je izjavio da su eksplozije u glavnom gradu posljedica čečenjskog rata, "rezultat Budjonovska i činjenice da su hulje i nitkovi Basajeva bili otpraćeni kući sa svim počastima i onda se s njima napravio mirovni plan. Ovo je rezultat mirovnog sporazuma Časavjurta. To je ono što se desi kada se kapitulira ovoj bandi kriminalaca."

Ovaj komentar se odnosi na događaje tokom rata u Čečnji, kada su vođa gerila Basajev i nekolicina njegovih pobunjenika zauzeli jednu bolnicu u gradu Budjonovsku na jugu Rusije, uzimajući bolničare i bolesnike kao taoce. Taoci su bili oslobođeni pošto su Basajevu i njegovim pobunjenicima učinjeni znatni ustupci.

Mogućnost za vanredno stanje

Zahtjevi da se zavede vanredno stanje postaju sve jači. Najznačajniji izvor ovih zahtjeva je sam Kremljin. Da bi ublažili napetost, predstavnik predsjednika u Dumi, Kotjenkov, je izjavio da nije vjerovatno da će se uvesti vanredno stanje. Da bi se to uradilo, on je rekao, "Potrebni su izvjesni zakonski preduslovi—ustav dozvoljava vanredno stanje na osnovu federalnog ustavnog zakona, ali takav zakon ne postoji." On je nastavio: "Vanredno stanje bi se moglo objaviti u nekoliko određenih mjesta, ali to ne bi imalo uticaja na odvijanje (slijedećih) izbora za Dumu."

Međutim, treba se postaviti pitanje: ko bi izvukao korist iz ovakve duboke destabilizacije zemlje? Prema odredbama ruskog ustava, vanredno stanje znači poništavanje svih izbora i ukidanja svih prava i sloboda građana. Alternativa za Jeljcina i njegovu pratnju je pretstojeći poraz u decembarskim parlamentarnim izborima, i potom potpuno izbacivanje sa vlasti u predsjedničkom glasanju zakazanom za sljedeći jun.

Jeljcinova klika u Kremlju je trenutno u očajnim poteškoćama. Po pitanju domaće politike, Jeljcinovi konkurenti, opozicija koja je izvučena iz bivših staljinističkih birokrata i finansijskih oligarha koji su formirali Ljuškov-Primakov blok "Otadžbina—Cijela Rusija", su se pojačali i smatraju se favoritima za pobjedu na slijedećim parlamantarnim izborima. Istovremeno je Jeljcinova familija upletena u veliki međunarodni skandal korupcije uključujući evropske i američke banke.

Politička i ekonomska elita u Rusiji smatra da su brojni izvještaji i skandalozna otkrića finansijske korupcije dio namjerne kampanje da se sruši ugled Rusije, pogotovo velikih industrijskih preduzeća i banki. Mnogi vide Jeljcina i njegove sljedbenike kao potencijalne žrtve ove kampanje.

Bez obzira na njihove razlike, svim frakcijama unutar vladajuće elite u Rusiji je u interesu da ojačaju ruku države, i da povećaju moć vojske i policije kada se trebaju rješavati politički problemi. Pod uslovima nestabilnosti i masovne panike moguće je uspostaviti mjere koje bi bile nazamislive pod "normalnim" uslovima.