World Socialist Web Site
 

WSWS : Srpskohrvatski

Priča iz New York-a: Različit Svijet Za Djecu Bogatih i Siromašnih

Fred Mazelis
21. septembra 1999.

Patricia Duff i njen bivši muž, milijarder Ronald Perelman, su u zadnje tri godine bili u ljutoj borbi oko toga ko će imati pravo da zadrži njihovu četvorogodišnju kćerku, i oko plaćanja troškova njenog izdržavanja. Prošle sedmice je gospođa Duff rekla sudiji Glavnog Državnog Suda Franklin Weissberg-u koliko joj je potrebno novčane podrške da bi izdržavala svoje dijete, od vlasnika Revon-a Perelman-a, koji po procjeni vrijedi 6 milijardi dolara. Ona je pretstavila detaljan budžet ovih troškova koji je dostigao 4.400 dolara dnevno za slijedećih 14 godina.

Mjesečni životni troškovi za četvorogodišnju Caleigh uključuju 9.953 dolara za putovanja djeteta i njene paziteljice, 3.175 dolara mjesečno za odjeću, i 1.450 mjesečno—oko 50 dolara dnevno—za večere u restoranima. Izdaci za lične kućne pomoćnice za djevojčicu—paziteljice i služavke—su 30.098 dolara mjesečno.

Gospodja Duff također zahtijeva da njen bivši muž plati dio troškova za smještaj njihove kćerke. U to bi se podrazumijevale takve vrste namještaja za spavaću sobu, kao što su antički sto i stolica u vrijednosti od 19.500 dolara, 13.000 dolara za tapetirane zidove, 6.500 za farbanje plafona, 6.500 za krevet i 1.560 dolara za sanduk za igračke.

Istog dana kada je New York Times izvijestio o ovim zahtjevima Gospođe Duff za novčanu podršku za izdržavanje njene kćerke, on je objavio izvještaj na naslovnoj strani pod naslovom, "Opterećene Dugovima I Vremenom, Majke Šalju Bebe u Kinu." Ovaj članak je objasnio da se stotine beba—možda i više—koje su rođene u New York-u od kineskih majki, šalju nazad u Kinu jer njihove majke nemaju ni para ni vremena da se staraju za njih.

To je priča o Xiu, ženi koja se napokon ponovo sastala sa svojim mužem, poslije osam godina od njegovog dolaska u SAD da radi kao kuvar u jednom kineskom restoranu. Ona je uzgajala njihovu kćerku u južnoj Kini, ali je ostavila svoju djevojčicu sa svojom majkom kada je došla u New York.

Kada je rodila dječaka u Americi, nazvala ga je Henry i njegovala ga četiri mjeseca prije nego što mu je omotala malu zlatnu narukvicu oko ruke, i platila 1.000 dolara kuriru, koji bi ga zakonski preveo u Kinu. Sedmicama poslije bebinog odlaska, Xiu bi čula njegov plač po noći. "To je stvarno uništava," rekao je jedan socijalni radnik St. Vincent Bolnice u kineskom dijelu grada. "Ona je rekla da riječi ne mogu izraziti njenu tugu."

U zdravstvenom centru u kineskom dijelu grada, 10 do 20 posto od 1.500 beba koje su se tu rodile, su bile poslate vani, izvještava Times. U St. Vincent klinici, trećina do polovine žena koje traže pretporođajnu njegu kažu da planiraju da pošalju svoje bebe u Kinu.

Većina majki, koje su u nekim slučajevima neprijavljeni imigranti, su u braku. Oni tipično rade šest dana u sedmici u radionicama za šivenje odjeće, pod neljudskim uslovima (sweatshops). Mnoge od njih duguju do 20.000 dolara krijumčarima koji su im omogućili da dođu u SAD. One tu nemaju nikakve druge familije i ne mogu priuštiti troškove dječjim vrtićima koji iznose najmanje 20 dolara dnevno, kada im je čista zarada oko 300 dolara na sedmicu. Prema tome, oni šalju svoju novorođenčad, koji su državljani SAD-a, kući, da bi ih njihove bake i djedovi ili druga rodbina podigla, u nadi da će se ponovo ujediniti sa svojim roditeljima kada djeca pođu u škole—situacija koja, čak i ako se obistini, uzrokuje nove komplikacije i emocionalne i duševne probleme.

Ova tragedija kojom se suočavaju hiljade kineskih imigranata je direktna posljedica sadašnjih ekonomskih uslova u New York-u. To je sastavni dio ekonomskog uspona koji je zasnovan na stalnom dotoku jeftine imigrantske radne snage. Posljednjih godina su se pojavile radionice za šivenje odjeće u raznim dijelovima grada. Plate su opale, i imigranti su zbijeni u pretrpanim stanovima i rade pod uslovima koji im ne ostavljaju vremena za sebe ili svoje familije.

Dnevni troškovi gospodje Duff za izdržavanje njene kćerke bi platili za dječji vrtić za 200 od ovih kineskih beba koje su razdvojene od svojih majki. Ova statistika je jedna od bezbrojnih priča iz New York-a koja bi se mogla navesti da bi se ilustrovao savremeni društveni život u ovoj prijestolnici svjetskog kapitalizma.