World Socialist Web Site
 

WSWS : Srpskohrvatski

Kosovski Protektorat: Šta Su NATO-ov Rat I Okupacija Donijeli

Peter Schwarz
4. septembra 1999.

Trebalo se uspostaviti "civilno" i "demokratsko" društvo na Kosovu—to je bilo obrazloženje transformacije pokrajine u zaštitni kanton Velikih Sila. Tri mjeseca nakon NATO-ve intervencije, podjele u ovom društvu postaju sve oštrije, i teško bi bilo zamisliti odvratniji scenario.

World Socialist Web Site je već dao izjavu o protjerivanju ne-albanskog stanovništva. Od prvobitnih 180,000-200,000 srpskih stanovnika, samo 30,000 ih je ostalo. Od 30,000 do 40,000 Cigana, ostalo ih je samo 7,000—a iseljavanje se i dalje nastavlja. Svaki dan pogine između tri do pet osoba. U prvih dva mjeseca NATO-ve okupacije poginulo je 250 osoba. To je daleko više od broja poginulih u nekoliko sedmica prije nego što je NATO započeo rat.

Kao i obično medija je protumačila ovaj talas protjerivanja i nasilja na području po opštoj formuli "etničko čišćenje", kao da se ovaj problem može objasniti samo putem etnički motivisanih činova osvete. Međutim, ako se oprezno prouče izjave iz raznih područja Kosova, pojavljuje se sasvim drukčija slika.

Etničke pobude su u mnogim slučajevima samo opravdanja za nemilosrdnu raspodjelu imovine. Tu nisu samo Srbi koji su izrabljivani od Albanaca i Albanci od Srba—ove fraze su same od sebe pogrešne, jer prikrivaju društvne razlike, uključujući i one što dijele same Albance.

Situacija je bila jasno prikazana u dokumentu izdatom 17. avgusta od strane američkog Instituta za Ratne i Mirovne Izviještaje iz Prištine: "Sporovi između Albanaca i Srba, kao i među samim Albancima, oko stanova, prodavnica i ostale imovine često završe u nasilju. Izbijeglice u povratku koje su ostale bez kuća zahtijevaju one kuće koje su bile vlasništvo Srba, i silom izbacuju ove stanare. Albanci kojima su srpski sudovi oduzeli stanove sada traže nazad svoje bivše stanove od Srba kojima ih je sud dodijelio, otkrivajući da ih sada zauzima neka druga albanska familja koja je tamo prije stigla."

Borba oko stanova i kuća nije više pitanje krova nad glavom. To je postao jedan unosan biznis.

15. avgusta, Britanski list Observer je izjavio: "Albanska mafija, koja se predstavlja kao borci za slobodu, je pretvorila etničko čišćenje na Kosovu u unosan biznis." Mladići koji su vjerovali da rade za predstavnike Oslobodilačke Vojske Kosova, i koji su učestvovali u osvetničkim napadima na Srbe, "su bili manipulisani od strane mafije u prljavu preprodaju kuća, u kojima su albanskim beskućnicima prodavali prazne stanove za 400 njemačkih marki."

Čak je i unosnije izdavanje stanova i kuća NATO-im vojnim licima, prestavnicima NATO-UN administracije i radnicima humanitarnih organizacija. Otprilike 50,000 osoba smještenih na Kosovu donose sa sobom neprestani priliv inostranih valuta i postale su centralni dio domaće ekonomije.

Dok profesor na Univerzitetu u Prištini zarađuje 200 njemačkih maraka mjesečno, prevodilac ili vozač za jednu internacionalnu organizaciju zarađuje šest puta više. Najbrži put do bogatstva je u trgovini nekretninama. Razne internacionalne organizacije plaćaju između 1,000 do 12,000 njemačkih maraka za stanarinu svakog mjeseca za oskudne stanove i kuće koje su na raspolaganju.

Dok se borba za stanove i kuće vodi u okviru nedefinisanog i nejasnog privatnog vlasništva i kriminalnih djelatnosti, borba oko državne imovine, još uvijek pod formalnim vlasništvom srpske vlade u Beogradu, se nastavlja na najvišem nivou.

"Privremena vlada [OVK vođe] Thaci-ja," prema izjavi Neue Zurcher Zeitung-a (23. avgusta), "očigledno pokušava da pridobije kontrolu nad čitavom državnom imovinom, koja sada, po njihovoj sopstvenoj verziji događaja, više ne pripada Srbima, nego radije Kosovskoj Republici. Oni slijede staru komunističku metodu nametanja sile: birokratsko centrilazovanje državne moći, raspodjela visokih položaja vjernim pomagačima."

Internacionalna Grupa za Krizu (ICG), jedna internacionalna ustanova koju pomažu neke države, vidi sadašnju borbu za vlast na Kosovu u ovom svjetlu. Izvještaj ICG-a od 28. juna kaže: "Dok su albanske etničke vođe možda ujedinjene prema zajedničkom cilju za nezavisno Kosovo, oni su oštro podijeljeni ličnim i ideološkim razlikama, sitnim suparništvima i strasti za vlašću....Na kraju krajeva, međutim, borba između raznih etničkih kosovsko albanskih grupa je više oko ličnih, nego ideoloških neslaganja."

U ovoj borbi sviju protiv svih, neminovno je da će oni najnemilosrdniji, koruptirani i kriminalni elementi isplivati na površinu. Izvještaj Frankfurter Rundschau-a od 28. avgusta iz Prištine nam daje brz pogled na društvenu klimu koja preovladava u glavnom gradu Kosova.

Stephen Israel izvještava o "blještavim novim autima" koji tokom dana blokiraju ulice tople i sunčane Prištine. U autima su "često mladići, sa tamnim sunčanim naočalama koji ne pričaju mnogo". Sve vrste droge se mogu dobiti po sniženoj cijeni, "što ukazuje na to da su organizovanom kriminalu za sada povoljni uslovi za djelatnost na Kosovu". Više od tri mjeseca nakon dolaska NATO-ve vojske, na Kosovu i dalje vlada bezakonje.

U prošlosti bi kosovski vlasnici biznisa potplaćivali srpske vlasti. Poslije njihovog odlaska "razne grupe su se umiješale u raspodjelu tržišta. Mali poduzetnici moraju plaćati za svoju zaštitu—stvari o kojima niko ne govori. Neki 'skljupači poreza' tvrde da su oni predstavnici privremene vlade vođe OVK-a Hashim Thaci-ja. Ostali 'rade u ime' protivničkih grupa." Izvještaj se zaključuje komentarom: "Postoji opasnost da Kosovo postane Balkanska Sicilija, ili čak i nešto gore, mala Rusija."

Sve ovo se događa ispred nosa NATO-ve vojske i UN administracije. Naravno, ove organizacije tvrde da je njihova dužnost da zaustave kriminalstvo i da uspostave radnu administrativnu, zakonsku i policijsku strukturu. Ali ovome se ne može vjerovati više od njihovih bivših rasprava o tome da će bombardovanje Jugoslavije privesti kraju etničke sukobe na Kosovu.

Po posljednjem zaključku, porast korupcije i kriminalstva proizilazi iz logike prodiranja kapitalizma u Istočnu Evropu, koje se nastavlja u ime ličnog obogaćivanja, nesavijesne sebičnosti i odbacivanja svih oblika društvene i socijalne odgovornosti. U namjeri da suzbiju svako protivljenje od strane lokalnog stanovništva, zapadne sile su uspostavile savez sa najtvrdokornijim desničarima i koruptiranim elementima. Ovo je postaje jasno kada se baci pogled na Rusiju, gdje je Boris Jelcin zaradio ugled prevaranta, ili Bosnu, gdje je po posljednim izviještajima nestalo jedne milijarde dolara pomoći, od čega je veliki dio, navodno, završio u bankovnim računima predsjednika, koje podržava UN, i njihovih familja.

Posljedice rata su ubrzale ovaj proces na Kosovu. Stvarna infekcija zločinstva i korupcije je izbila, i prijeti da obuhvati ne samo Balkan, nego čitavu Europu.

Najvažniji saradnik NATO-a na Kosovu, OVK, ima uske veze sa albanskom mafijom. Veze OVK-a sa organizovanim kriminalom su bila otvorena tajna dugo prije rata na Kosovu. Klanovi albanske mafije, koje djeluju ne samo iz Kosova, nego isto tako iz Albanije i Crne Gore, se smatraju u evropskim policijskim krugovima kao najopasnja vrsta organizovanog kriminala.

Prema izjavi Njemačkog Odsjeka Pravosuđa, oni su okarakterisani "krajnjom spremnošću da upotrebe silu" i "najokrutnijom primjenom zvjerskog nasilja". Zastarjele plemenske strukture, održavane usred zaostalosti i siromaštva Albanije i Kosova, osiguravaju usku plemensku povezanost, koja je u stanju da uspostavi inzvaredno efektivnu mrežu po cijeloj Evropi.

Prema tvrdnji časopisa Spiegel, koji je posvetio opširni članak 2. avgusta na ovu temu, prije početka rata na Kosovu, dio novca dobijen putem trgovine drogom i ljudima, prostitucijom i grupnim pljačkama je išao pravo u OVK. "Pod saslušavanjem, osumnjičeni provalnici su priznavali da su morali da predaju 10 do 15% od pljačke kao donacije OVK-u."

Ovo nije spriječilo NATO da pomogne OVK-u da preuzme vlast u državi. U Kosovu, Albaniji i Makedoniji mafija je u mogućnosti da djeluje bukvalno bez ikakve smetnje. Na južno-italijanskoj jadranskoj obali, do koje se može brzo preći brzim čamcima, vodi se pravi rat svake noći. Krijumčari i šverceri u oklopnim autima su uključeni u jurnjave sa italijanskom policijom, koje često završe sa pucnjavom.

Kad bi NATO "oslobodio" Siciliju od Italije i predao vlast lokalnoj mafiji, rezultat bi teško mogao biti gori i nesretniji od sadašnje situacije na Kosovu.