World Socialist Web Site
 

WSWS : Srpskohrvatski

Rusija Vrši Invaziju Cečnje

Vladimir Volkov
2. oktobra 1999.

Hiljade ruskih trupa su prodrle u sjevernu Čečnju u pratnji od više od 1.000 oklopnih vozila. Ruske jedinice, protežući se preko 80 kilometara, su ušle 5 kilometara u čečenjska sjeverna područja Naurski i Šolkovski.

Izvještava se da čečenjski borci kopaju rovove da blokiraju ruski prodor. Posebna grupa je prešla iz Ingušetije do zapada Čečnje, u pokretu prema gradu Bamutu oko 30 kilometara jugoistočno od čečenjskog glavnog grada, Groznog.

U međuvremenu, ruski avioni su nastavili desetodnevno bombardovanje čečenjskih ciljeva. Rusko Ministarstvo za Vanredna Stanja je priznalo da je 78.000 ljudi pobjeglo od zračnih napada u Čečnji, i većina ih se kreće ka Ingušetiji, gdje pristižu u stopi od 5.000 do 6.000 dnevno. Ako se borbe nastave, moglo bi tu biti preko 200.000 izbjeglica. To je jednako cjelokupnom broju stanovnika Ingušetije. Susjedni Dagestan je zatvorio svoje granice sa Čečnjom, ostavljajući hiljade izbjeglica zotočene blizu granice bez hrane.

Ruski Ministar Vanjskih Poslova Igor Ivanov je opisao Čečnju kao "unutrašnji problem Rusije", dodajući da Rusija "poduzima sve neophodne mjere da bi legalna borba sa terorizmom imala manje posljedica po civilno stanovništvo".

Ruski zračni napadi na čečenjske mete se opravdavaju na osnovu toga da je Čečnja baza za islamske separatističke trupe u Dagestanu, pod vodstvom Šamila Basajeva i Abu Kataba. Poslije nedavnih eksplozija bombi u Moskvi i Volgodonsku, ruski premijer Vladimir Putin je izjavio da se treba uspostaviti "bezbjednosni koridor" oko Čečnje, popraćen napadima na separatistička uporišta.

Ovo se u praksi primijenilo 23. septembra, kada su započeli prvi projektilski napadi na Grozni. Aerodrom Šeik Mansur, koji je udaljen 2 kilometra od centra grada, je bio prva meta. Napadi su se nastavili slijedećeg dana, i bili su koncentrisani na Oktobarsku četvrt, koju kontroliše islamska opozicija već nekoliko mjeseci. Skladišta nafte i rafinerija u sjeverozapadu Groznog su također bili bombardovani. Prema ruskim izvorima, oni su pod kontrolom Basajeva. Rafinerija je počela da gori žestoko i obavila je Grozni u oblak dima.

Međutim, protivno tvrdnjama ruskih vlasti, na meti je bilo civilno stanovništvo. Predstavnici Čečnje izvještavaju da su ruske zračne misije letjele protiv "miroljubivih sela", uključujući Šolkovskoje, Našaj Jurtovskoje i Šaroiskoje, kao i jedno selo 3 kilometra od Groznog.

Čečenjski izvori kažu da je do sada stradalo preko 200 ljudi. Čečenjski pod-sekretar države Ahmadov je ukazao da je situacija u Groznom otežana priticanjem 30.000 izbjeglica iz pograničnih područja. Tu je Rusija koncentrisala svoje napade protiv pobunjenika. "Blokada znači da nismo u mogućnosti da im pomognemo," objasnio je Ahmadov.

Čečenjsko vodstvo traži brzo rješenje i upozorilo je protiv širenja sukoba. Na udruženom sastanku čečenjske skupštine, vlade i Šarija komiteta, osnovao se komitet za odbranu i nametnulo se vanredno stanje u republici. Pripremio se odbrambeni plan za glavni grad "u slučaju ruske agresije", kao i "specijalne mjere u slučaju nastavka zračnih napada i artiljerijskog bombardovanja čečenjskih gradova i sela".

Predsjednik Čečnje Aslan Maškadov je uputio poziv da se "problemi riješe za pregovaračkim stolom, i ako je potrebno, traženjem savjeta i pomoći od treće strane, kao što su međunarodni posmatrači".

Eskalaciju ruskih ratnih mjera u sjevernom Kavkazu potpomažu snage u Kremlju koje vide proglašenje vanrednog stanja kao jedini način održavanja postojećih uslova vladavine unutar Rusije.

Po ovoj liniji se vodi velika kampanja među ruskim političarima, koju podržava masovna medija. Na primjer, ministar Unutrašnjih Poslova Vladimir Rušailo je objasnio: "Prvi put u istoriji Rusije, kriminalci su uspostavili kontrolu nad jednom od federalnih država, i uz znatnu inostranu podršku, su razvili prevratničke aktivnosti unutar Rusije." On je nastavio, "Njihova meta se sastoji od najvažnijeg geo-strateškog područja zemlje, njihov cilj je stvaranje kriminalne enklave gdje međunarodni teroristi mogu nesmetano vježbati. To će proširiti njihove djelatnosti na cijeli svijet.

Neposredno prije invazije, ruske novine su poredile situaciju u Čečnji sa metodama koje je NATO koristio u ratu protiv Jugoslavije. List Izvjestija je citirao zvaničnu politiku po kojoj "ciljevi koji se bombarduju su oni koji su direktno ili indirektno povezani sa infrastrukturom trupa Basajeva i Kataba". List je potom nastavio: "U stvarnosti, to znači metodičko uništenje svega što bi moglo stati na putu izvršavanja specijalnih operacija…. Ova taktika je gotovo potpuna kopija metoda koje su NATO države primijenile protiv Jugoslavije."

Ovo je pokušaj da se opravda eskalacija ruskog militarizma putem citiranja presedana koji je uspostavio NATO, i da se suprotstavi bilo kojim protestima zapadnih vlada zbog bombardovanja Čečnje. U međuvremenu, Državni Sekretar SAD-a Madeline Albright je upozorila Rusiju da ne dozvoli eskalaciju ove situacije. Evropska Zajednica je u četvrtak objavila izjavu u kojoj ubijeđiva Moskvu da izbjegne reprizu rata sa Čečnjom 1994-96. zbog njenih težnji ka nezavisnosti.

Napad na refineriju nafte u Groznom pokazuje da Rusija koristi sva raspoloživa sredstva da zadrži ovo geo-strateški važno područje pod svojom kontrolom. Čečnja više ne može da se nosi sa unosnom proizvodnjom nafte od 835.000 tona iz svojih 1.500 izvora, kao i sa 120.000 tona godišnje što dolazi kroz ruski naftovod iz Azerbajdžana.

Sve od početka sukoba u Dagestanu, međunarodni biznis konsortijum, se sve manje i manje oslanjao na Rusiju. Naftovod koji se gradi u Dagestanu mimoilazi Čečnju, ali zato sada leži u središtu novog izvora sukoba. Zbog blokade Čečnje, Rusija sada nije u stanju da ispuni svoje razne obaveze u isporuci nafte. Porasla je mogućnost da Gruzija preuzme isporuke nafte iz Azerbajdžana.

Pripreme za rat na domaćoj sceni u Rusiji se moraju vidjeti kroz ovu vezu. Podstiče se atmosfera pogroma protiv onih iz Kavkaza, a iznad svih drugih, Čečenjaca. Oni sa tamnijom puti su bili samovoljno hapšeni, i mnogi od njih su bili napadani na surov način. Glavni podstrekač ovoga je gradonačelnik Moskve Juri Luškov, koji je kandidat u predstojećim skupštinskim izborima, i koji se zalaže za politiku "reda i mira".

Ovdje medija opet pruža neophodnu podršku kremljinskim ratnim poklicima. Zločini koje vrše kavkaske bande nad ruskim civilima i vojnicima se neprestano prikazuju, dok štampa uopšte i ne spominje činjenicu da čečenjsko civilno stanovništvo trpi glavni teret ruskih vojnih napada.

Ova ratna kampanja je otvorila put čak i još većim napadima na demokratska prava ruske radničke klase. Duma je 24. septembra je sprovela zakon koji dodjeljuje još više moći tajnoj policiji (FSB). Ovo proširuje nadležnost FSB-a po pitanju zauzimanja imanja i kuća i u toku pretraživanja vozila. Ako je potrebno, može ograničiti slobodu kretanja građana, prisiliti ih u kućni pritvor, ili primorati ih da ustupe svoja imanja i kuće FSB-u.

Ovaj zakon je jednoglasno usvojilo 305 delegata Dume. Suočeni dolazećim skupštinskim izborima i stalnim financijskim skandalima zbog veza između Kremlja i Mafije, Kremlj pokušava da sačuva kontrolu nad situacijom putem stvaranja atmosfere straha i zastrašivanja i polaganja temelja za proglašenje vanrednog stanja.

Borba između navodno užasnog i moćnog neprijatelja se koristi da se narodna mržnja prema kremljinskoj oligarhiji usmjeri ka drugom pravcu. "Po mom mišljenju, najvažnija stvar je učvršćenje društva i zajednice," izjavio je premijer Putin. "Naša je dužnost da se ujedinimo oko najvažnijeg zadatka: zaštita naših građana od terora i odbrana naše države."