World Socialist Web Site
 

WSWS : Srpskohrvatski

Društvena Kriza U Poljskoj Na Tački Ključanja

Brigitte Fehlau
13. oktobra 1999.

Rasprostranjeni protesti su izbili kao rezultat drastičnog rezanja u socijalnoj zaštiti i uslugama, čime poljska vlada pokušava da ispuni uslove za ulazak u Evropsku Zajednicu. Poljoprivrednici, rudari, metalski radnici i zdravstveni radnici su izašli na ulice.

Početkom oktobra je 30.000 ljudi u Varšavi demonstriralo protiv ekonomske i socijalne politike vlade Jerzy Buzek-a, koji predvodi koaliciju AWS-a (Izborna Kampanja—Solidarnost) i UW-a (Savez Slobode). Obe ove organizacije se sastoje isključivo od bivših članova i lidera sindikata Solidarnost.

1997. je AWS/UW koalicija došla na vlast sa ciljem reorganizacije privrede. Danas je društvena i socijalna situacija eksplozivnija nego ikada, i vladu još više preziru nego njene prethodnike od 1989. Nedavne ankete pokazuju da bi 45 posto stanovnika Poljske željelo da Buzek podnese ostavku. Njegov savez, koji je dobio 33,8 posto glasova u posljednjim izborima, bi danas dobio samo 17 posto. UW bi dobio samo 10 posto glasova, što je manje od 13,4 posto u prošlim izborima.

Za Poljsku se smatralo da je jedan od najvjerovatnijih kandidata za ulazak u EZ, ali sada postoji rastući skeptisizam. Tokom posjete Poljskoj prije dvije sedmice od strane bivšeg italijanskog premijera Prodi-ja, koji je sada predsjednik komisije EZ-a, glavni poljski pregovarač sa EZ-om, Jan Kulakovsky, je izjavio da Poljskoj više nije tako nužno da uđe u EZ prije godine 2002. Poljska bi bila zadovoljna ako bi se odredio tačan datum tokom EZ samita u Helsinki-ju u decembru. Neimenovani zapadni diplomati su bili citirani govoreći da je razlog ovom preokretu rastuće napetosti unutar Poljske, poslije pokušaja da se ispune uslovi za ulazak u EZ.

Proučavanje situacije u poljoprivredi, metalurgiji, rudarstvu i državnom sektoru razotkriva da se privreda suočava sa propasti. Za većinu poljskog naroda, situacija je daleko od ružičaste. To što preovladava je nezaposlenost, niske plate, zdravstvena zaštita u raspadu, pogoršano stanje u sistemu obrazovanja, i rastuća društvena i socijalna nevolja na selu.

U skoro svakoj grani privrede su nesavladivi problemi. Poljska nije u stanju da proizvodi po konkurentnim cijenama, i svaki pokušaj da se privreda modernizuje da bi se ispunili zahtjevi svjetskog tržišta, izaziva snažne društvene sukobe.

Zbog stalnih protesta širokih slojeva stanovništva, Buzek je bio primoran da učini ustupke. Zbog toga se reorganizacija rudarstva, koju zahtijeva Svjetska Banka, odvija tako sporo, što je navelo Svjetsku Banku da objavi da će privremeno zaustaviti kredite Poljskoj.

Svjetska Banka zahtijeva masivna otpuštanja s posla, čega se poljska vlada ustručavala izvršiti sve do sada, u strahu od reakcije rudara. Od početnih 67 rudnika, 53 ih još radi.

Juna ove godine je vlada najavila plan za isplatu novčane nadoknade. Rudarima koji su bili spremni da voljno napuste svoje poslove, je bilo ponuđeno 44.000 zlota (oko 12.200 američkih dolara). Prihvatanjem ove premije, za koju se tvrdilo da je prvi korak ka samo-zaposlenju, rudari su izgubili svo pravo na socijalnu zaštitu za nezaposlene. Uprkos tome, 17.000 rudara se prijavilo. To je dovelo do toga da je vlada odjednom prekinula ovaj program, na osnovu toga da nije bilo dovoljno novca da se radnicima isplati nadoknada. Mnogi rudari su dobili dionice u rudnicima umjesto obećanog novca.

Značajan dio poljske privrede se sastoji od poljoprivrede. Nekih 18,5 miliona hektara zemlje se obrađuje, tj., 59,1 posto zemljišta u državi. Više od trećine stanovništva živi na selu i ovisi od poljoprivrednog sektora. Međutim, to ne znači da za ove ljude ima posla. Suprotno je slučaj. Nezaposlenost najbrže raste na selu.

Društvena situacija kojom su suočeni poljoprivrednici i farmeri je u suštini ista. Milioni poljskih poljoprivrednika žive ispod nivoa siromaštva. Prosječna zarada na selu je 60 posto niža nego u gradovima. Čak i 10 posto poljoprivrednika koji su citirani u statistikama kao "dobrostojeći" imaju prosječnu zaradu od samo 1.500 američkih dolara godišnje.

Isprva su mnogi poljoprivrednici podržavali perspektivu ulaska u EZ, nadajući se da će time dobiti financijsku pomoć. Mnogi su se zadužili da modernizuju svoja imanja. Sada se suočavaju bankrotstvom jer nisu u stanju da otplate svoje dugove.

Polovina ovih imanja nisu više od jednog hektara zemlje. Oni proizvode krompir i kupus, sa kravom i nekoliko svinja. Ne postoji pristojnog dovoda vode. U selima samo sveštena lica i predsjednici opština imaju telefon. Bez dovoljno škola i radnih mjesta, tu nema perspektive za djecu i omladinu. Posljedica toga je rastuća beznadežnost, očaj i alkoholizam.

Sada se 46 posto poljoprivrednika suprotstavlja članstvu Poljske u EZ. Oni se boje da bi to značilo kraj njihovim imanjima. Ovo je realistična tačka stanovišta.

EZ nije spremna da nastavi sa financijskom pomoći poljoprivrednicima u starijim zemljama članicama; sigurno neće biti voljna da uvede takvu pomoć za istočno-evropske države koje žele da joj se pridruže. Istovremeno, EZ zatrpava Istočnu Evropu sa jeftinim poljoprivrednim proizvodima. To je dovelo do gubitka Ukrajine I Rusije kao značajna izvozna tržišta za poljsku poljoprivredu. Kao posljedica toga, poljski poljoprivrednici teško da mogu išta prodati. Cijene padaju i oni više nisu u stanju da pokriju svoje troškove.

Početkom godine je izbilo nezadovoljstvo kada su poljoprivrednici blokirali ceste i granične prelaze, i borili se sa policijom sa zahtjevima da im se poboljša njihova društvena i socijalna situacija. Ove proteste je organizovala Seoska Solidarnost, sindikat poljoprivrednika, i Samoobrona (Samoodbrana). Oni su zahtjevali zabranu uvoza mesa i mlijeka, kao i više cijene za njihove proizvode. Da bi sklonila poljoprivrednike sa ulica, vlada je bila primorana da kupi ogromne količine svinjetine i da obeća reformu poljoprivrednog sektora.

U pokušaju da se utvrdi i dokaže kao govornik protesta, izvjesni Andrzej Lepper je usvojio jedan krajnje ekstremni nacionalistički stav. Prije 1989. Lepper je bio član Ujedinjene Poljske Radničke Partije (vladajuće staljinističke partije Poljske) i odgovoran za dvije poljoprivredne proizvodne komune. U 1991, on je sa drugim zaduženim poljoprivrednicima kao što je on, osnovao savez poljoprivrednika "Samoodbrana".

Od tada je on pokušavao da proširi svoj uticaj ne samo na poljoprivrednike, nego i na rudare, metalske radnike, i lučke radnike. On se buni protiv inostranog uticaja na Poljsku i "rasprodaju" zemlje u rukama sadašnje vlade. On je izjavio: "Zamisao da se Poljska vrati u Evropu ne znači ništa drugo nego degradaciju Poljske na status dvorišta EZ-a…. To što Bismarck i Hitler nisu bili u stanju da postignu i dobiju—Poljsku—se sada Nijemcima predaje na dlanu."

Njegov politički program, pod naslovom "Treći Put", je snažno orijentisan prema Kini, gdje su industrije, uprkos privatizaciji, još uvijek nominalno u nacionalnim rukama, tj., stranci mogu posjedovati samo 49 posto dionica. Tokom ove godine, Lepper je pridobio nešto podrške od poljoprivrednika. Samoodbrana ima oko 500.000 članova i Lepper želi da učestvuje u slijedećim predsjedničkim izborima.

Vlada Buzek-a je u dubokoj krizi već više nedjelja. Bankrotstvo vlade postavlja opasnost da ličnosti kao što su Lepper mogu izbiti na površinu i povećati svoju podršku.

Vladajući savez se raspada. Ovo se u početku izrazilo u obliku skandala u koje je bila umiješana poljska tajna policija. Čitavo rukovodstvo Ministarstva Unutrašnjih Poslova je bilo smijenjeno.

Ministar Unutrašnjih Poslova Janusz Tamoszevsky (AWS) je bio primoran da podnese ostavku kada se otkrilo da je imao veze sa tajnom policijom (SB) prije zauzimanja položaja. Janusz Palubicky (AWS), koji je nekoliko puta bio zatvaran pod bivšim staljinističkim režimom, je privremeno preuzeo ovaj položaj.

Palubicky je odmah dao otkaz zamjeniku ministra Unutrašnjih Poslova, Wojciech Brochvicz-u, kao i generalu Slavomiru Petelicky-ju, komandantu specijalne vojne jedinice "Grom". Vodeći političari Saveza Sloboda su nazvali Palubicky-ja "anti-komunističkim fanatikom koji je izgubio vezu sa stvarnosti" i postao je opasan po stabilnost. Štampa razotkriva nove detalje o onima koji su imali veze sa tajnom policijom na dnevnoj bazi.

Suočeni nepovoljnim javnim mnjenjem i stalnim javnim demonstracijama, Savez Slobode je objavio ultimatum, zahtijevajući promjenu vlade i ostavku predsjednika biroa zaduženog za socijalnu zaštitu, Stanislava Alota, kojeg podržava AWS. Savez Slobode ostaje pri tome da, ako se to ne desi u roku od sedmice dana, Buzek se mora smijeniti.

Nagli i duboki pad vladinog uspjeha ima neminovne posljedice za pokret Solidarnosti. Lideri ovog bivšeg sindikata, koji su organizovali proteste i štrajkove protiv staljinističkog režima u Poljskoj, su sudjelovali u gotovo svakoj vladi od 1989. Na primjer, ministar Državne Blagajne Leszek Balcerovicz (UW) je držao ovaj položaj pod četiri različite vlade, uključujući prvu vladu koju je predvodila Solidarnost pod Tadeusz Mazoviecki-jem, čija je politika "šok terapije" srozala velike dijelove stanovništva na siromaštvo, da bi se isplatili dugovi zapadnim bankama.