World Socialist Web Site
 

WSWS : Srpskohrvatski

Ultra-Desničarska Partija Slobode Zauzima Drugo Mjesto u Austrijskim Skupštinskim Izborima

Ulrich Rippert i Lukas Adler
7. oktobra 1999.

Skupštinski izbori u Austriji koji su se održali 3. oktobra, su zabilježili istaknuto naginjanje prema desnici, sa posljedicama koje će se osjetiti daleko od ove zemlje. Prvi put od kraja drugog svjetskog rata i pada Hitlerove diktature, jedna evropska partija koja otvoreno zagovara rasizam i zenofobiju, je dospjela do drugog mjesta u nacionalnim izborima—i to u zemlji koja je direktno iskusila strahote nacističke vladavine.

Sa 27,2 posto glasova, Partija Slobode (FPO) od Jörg Haider-a je povećala svoje glasove za 5,3 posto, prestižući sa malom prednosti konzervativnu Narodnu Partiju (OVP), koja je uspjela da održi broj svojih glasova. Prema najkasnijim ciframa—prebrojavanje glasova koji se šalju poštom još nije završeno—FPO je u prednosti nad OVP za 14.000 glasova.

Austrijska Socijal Demokratska Partija (SPO) je pretrpila najveće gubitke. Sa 33,4 posto (- 4,7 posto), ova partija je zabilježila svoj najgori rezultat u poslijeratnom periodu. Uzimajući u obzir opšte niski odziv birača od 76,2 posto, glasovi Socijal Demokrata su opali za 20 posto od ukupnog broja kojeg je partija zabilježila u prošlim skupštinskim izborima prije 4 godine.

U dvije od devet država Austrije, FPO je osvojila većinu glasova: u Kärnten-u, gdje je Jörg Haider već premijer, partija je dobila 39 posto, i u Salzburg-u je dobila 29,8 posto. U gradovima Salzburg, Innsbruck i Graz—po veličini drugi grad Austrije—Partija Slobode (FPO) je preuzela prvo mjesto ispred SPO-a. U glavnom gradu ove države Klagenfurt-u, Haider-ova partija je usplela da osvoji 40 posto glasova.

Analiza glasačkih kretanja pokazuje da je povećanje glasova za FPO došlo na štetu socijal demokratske SPO. Bečki Centar za Primijenjeno Političko Istraživanje (ZAP) je komentarisao da rezultat izbora ukazuje na "duboku reorijentaciju glasačkog držanja i ponašanja u Austriji." On je izjavio da FPO nije samo dobila podršku od marginalnih socijal demokratskih glasača, nego je bila "uspješna među tradicionalnim SPO glasačima u radničkim četvrtima". Prema analizi ZAP-a, 48 posto kvalifikovanih radnika je glasalo za Haider-a, a samo 31 posto za SPO.

FPO je također pridobila većinu glasova od manje kvalifikovanih radnika (45 posto). U radničkim četvrtima glavnog grada—"crvenog" Beča—socijal demokrati su izgubili više glasova nego u prosjeku širom zemlje. U gradu Kapfenburg-u, gdje preovladava teška industrija, socijal demokrati su se raspali, osvajajući samo 10 posto glasova. Oni koji su napustili SPO su, gotovo bez izuzetka, prešli kod Haider-a.

Prema izjavama časopisa Format, sličan razvoj događaja se zbio u obližnjim industrijskim gradovima Leon, Bruce i Mürzzuschlag. "FPO je zamijenila SPO kao radničku partiju", je bio komentar analiza izbora u ponedjeljak u Beču.

Haider je također osvojio većinu glasova kod omladine, posebno mladih muškaraca. Nekih 35 posto glasača ispod 30 godina starosti je izabralo FPO, dok je 25 posto ove starosne grupe glasalo za SPO, i 17 posto za Narodnu Partiju.

Ova ista analiza ZAP-a jasno stavlja do znanja da su mnogi glasali za FPO u znak protesta, da bi izrazili svoje nezadovoljstvo sa postojećim političkim sistemom. Nekih 65 posto FPO glasača su opravdali svoj izbor partije sa izjavom da očekuju od FPO-a da organizuje "nemilosrdnu" istragu u političke skandale.

Glavna odgovornost za naginjanje ka desnici leži sa sadašnjim vladajućim partijama—SPO i OVP. U posljednjih 13 godina, ove dvije partije su vladale Austrijom u koalicijskoj vladi, stvarajući zamršenu vezu nepotizma, tj. pribavljanja unosnih položaja svojoj rodbini, i političke korupcije i potkupljivosti, neuporedivim čak i prema austrijskim standardima. Od upravnika škole do vratara—svaki položaj se dodijelio prema relativnoj moći dvije partije, čineći pitanja sposobnosti, znanja, kvalifikacija i radnih rezultata gotovo nebitnim.

Posljednjih mjeseci, protivljenje širokih slojeva stanovništva ovakvoj političkoj oholosti i silovitosti, birokratskom depotizmu i nesposobnosti postaje sve glasnije. Jörg Haider, koji voli da se predstavlja kao branilac "malog, običnog čovjeka", je namjerno usmjerio svoju izbornu kampanju protiv korupcije, potkupljivosti i nepotizma, izigravajući širom zemlje "Gospodina Čistunca" koji bi "očistio ovaj svinjac u Beču".

Čak šta više, obe vladajuće partije su usvojile rasističke i zenofobijske parole od Haider-a i prevele ih u političku stvarnost. SPO ministar unutrašnjih poslova Karl Schögel je sproveo jednu apsolutnu krutu i strogu imigracionu politiku, koja je rezultirala u gotovo potpunoj zabrani ulaska stranaca u Austriju da žive i rade.

Početkom godine su se ministar unutrašnjih poslova i njegov šef policije, Stiedl (SPO), našli pod ogromnim javnim pritiskom zbog njihove bezuslovne odbrane okrutne akcije policajaca odgovornih za istjerivanje i smrt tražioca azila, Markus Omafuma.

Uoči izbora, glavni kandidat za FPO, Thomas Prinzhorn, je naglasio zahtjev svoje partije za položaj Kancelara. "Od prvih minuta" (poslije izbora) FPO će zahtijevati položaj Kancelara, on je izjavio. Dvije poražene partije "ne mogu ništa više da pruže državi", on je dodao.

Šef partije Haider je usvojio manje upadljiv stav. On je svjestan da za njega nije potrebno da postane Kancelar. On isto tako može određivati vladinu politiku iz svog sadašnjeg položaja u opoziciji.

Prema nacionalnom ustavu, predsjednik Austrije, kao vođa države, igra glavnu ulogu u stvaranju nove vlade. On imenuje novog Kancelara i potom se članovi vlade postavljaju na osnovu njegovih prijedloga.

Prije godinu i po dana, Thomas Klestil je bio ponovo izabran za predsjednika Austrije. On je od tada u više navrata jasno stavio do znanja da smatra Haider-a i njegovu Partiju Slobode kao potencijalne kandidate da sudjeluju u vladi. Prema izjavi Klestil-a, nastavljanje isključivanja Haider-ove partije iz odgovornih položaja predstavlja zloupotrebu glasača, i nedemokratskog je karaktera.

Dok Klestil zagovara uključivanje Haider-a i FPO-a u vladu, on i ostali u političkim krugovima su zabrinuti zbog moguće štete međunarodnom ugledu Austrije. Klestil je i sam to iskusio. On je bio austrijski ambasador u Washington-u kada je njegovom prethodniku u predsjedničkom birou, Kurt Waldheim-u, bio zabranjen ulazak u SAD zbog njegove uloge u vladi nacističke Austrije tokom rata. U to vrijeme, Klestil nije uspio predočiti i preduprijediti poteze da se Austrija isključi iz međunarodne zajednice, ali je on intenzivno radio na tome da se ponovo uspostave diplomatski odnosi.

Oštra reakcija prema izborima od strane Svjetskog Kongresa Jevreja, koji je izjavio da "Austrija treba da se stidi sama sebe," i poziv predsjednika Izraela Ezer Weizmann-a austrijskim Jevrejima da što prije napuste zemlju, su uzrokovali buru rasprave.

Čak i ako Haider ne uđe u vladu u ovom trenutku, ovi izbori predstavljaju političku prekretnicu u Austriji. Socijal demokrati su pali na dno ponora. Njihov politički program drastičnog rezanja budžeta u svim oblastima socijalne zaštite i usluga je stvorilo rastuću opoziciju. U odsutnosti političke alternative za radnike, ultra-desnica je u mogućnosti da popuni rezultirajući politički vakuum, pokretajući osiromašene i očajne slojeve društva, kao silu da se upotrijebi protiv radničke klase.