World Socialist Web Site
 

WSWS : Srpskohrvatski

Hiljade ljudi protestuju na sastanku Svjetske Trgovinske Organizacije u Seattle-u

Prvi Politicki Principi Za Pokret Protiv Globalnog Kapitalizma

Uredništvo
30. novembra 1999.

Pod naslovom "Kritika Kapitalizma," uvodnik zapaža da "suprotstavljanje globalnom kapitalizmu pridobiva snagu i moć" i da "protesti imaju veliku važnost kao znak upozorenja da narodno nezadovoljstvo kapitalizmom i snagama globalizacije dostiže zabrinjujuću visinu."

Financial Times zapaža da je tokom azijske ekonomske krize, "Narod bio ljut zbog načina na koji prohtjevi i hirovi tajanstvenih 'hedge' fondova [fondovi koje financijeri ulažu u dionice u nadi da će od toga u budućnosti izvući profit koji je znatno viši od prosječnih profita iz dionica—prim. prev.] mogu očevidno stvoriti masovnu bijedu na drugoj strani svijeta." I nastavlja, "Bilo bi glupo poreći da slobodna trgovina može prouzrokovati ogromne i bolne promjene," ali uporno zaključuje da uprkos "svim ovim patnjama, koje jedna otvorenija i više integrisana globalna ekonomija može prouzrokovati, ona još uvijek pruža uvjerljivu korist svijetskoj ekonomiji."

Ovaj uvodnik u Financial Times-u je vrijedan pomena zbog svog izričito odbrambenog tona. On sugeriše da je raspoloženje u vodećim ekonomskim i političkim krugovima, uprkos rekordnom rastu vrijednosti dionica na Wall Street-u, daleko od onog prenagljenog i žestokog trijumfalnog slavljenja poslije raspada Sovjetskog Saveza, prije manje od deset godina.

Odgovor FT-a kritičarima globalnog kapitalizma teško da može ubijediti ikoga koji već nije očaran tim čudom od kapitalističkog tržišta. Kada, na primjer, uvodnik govori, o "ogromnoj koristi za svjetsku ekonomiju," valja postaviti pitanje: ko su ustvari ti koji spadaju pod njihov pojam "svijetske ekonomije?"

Da li ovdje FT govori o velikoj većini svjetskog stanovništva? Ako je tako, onda bi se njihovo uredništvo trebalo dobro namučiti da pokaže da je ekspanzija tranznacionalnog kapitala i financija u Istočnu Evropu i bivši Sovjetski Savez, primjera radi, stvorilo išta osim nesreće za ogromnu većinu radnog naroda. Isto se može reći i za masu naroda Afrike, Azije i Latinske Amerike, čiji je životni standard opao, u nekim slučajevima katostrofalno, za posljedne dvije decenije pod programom ekonomske rekonstrukcije, koju je diktirao Internacionalni Monetarni Fond i zapadne vlade.

Niti je radni narod u centrima kapitalističke industrije i financija—SAD-a, Zapadne Evrope, Japana—izvukao veliku korist od rasta tranznacionalnog kapitala. Životni standard je stagnirao ili opao, opšta ekonomska nesigurnost je zavladala, duže radno vrijeme sve više uzima od slobodnog vremena, dok vladini financijski izdaci koji su prije pružali neku zaštitu protiv promjenjivosti tržišta, su sada srezani do kostiju.

Ako, s druge strane, Financial Times pod "svjetskom ekonomijom" podrazumijeva one koji su na vrhu rang liste ekonomske ljestvice, onda ove novine ustvari prikazuju pravu sliku. Poplava statističkih informacija se pojavila posljednjih godina, prikazujući ogroman porast društvene polarizacije širom svijeta. Jedna činjenica je izričita: Bogatstvo svjetskih milijardera, 475 osoba, je sada jednaka udruženim godišnjim prihodima od više od 50% naroda u svijetu, t.j., tri milijarde ljudi.

Takvi su plodovi globalnog kapitalizma. To što novinare Financial Times-a čini nervoznim je činjenica da je sve više i više naroda svjesno toga i da su počeli da razmatraju njegove poslijedice.

Različite i raznorodne organizacije su se pokrenule za protest u Seattle-u. Među njima su i ne-državne organizacije (NGO) iz cijeloga svijeta koje se bore da uključe standarde radničkih i humanih prava u trgovačke pregovore; grupe za zaštitu okoline, kao Akcija za Zaštitu Prašuma i Greenpeace (Zeleni Mir); tobože "lijevičarske" grupe koje su orijentisane prema AFL-CIO [udruženje američkih sindikata—prim. prev.] birokraciji; te i sami sindikati; i slične desničarske nacionalističke tendencije Pat Buchanan-ovom kovu.

Očekuje se da će na hiljade mladih, uključujući mnoge studente koji ne pripadaju ni jednoj grupi što organizuju ovaj protest, učestvovati. Oni dolaze u Seattle zbog toga što im je odvratan put kojim ide američko društvo: dominacija velikih korporacija nad svakom oblasti života; rast društvene nejednakosti; zvanična opsesija bogatstvom; histerija u vezi "Reda i Zakona" i obožavanje armije; povećanje rasističkih i anti-jevrejskih napada; ravnodušnost svakog nivoa vlasti prema potrebama naroda.

Međutim, stvaranje uspješnog pokreta protiv svjetskog kapitalizma, ustvari postavlja važno istorijsko i političko pitanje. Stoljeće koje se sada približava kraju je prošlo kroz puno gorkih i zamršenih iskustava. Dovoljno je da se osvrnemo na Veliku Rusku Revoluciju od 1917. i tragičnu sudbinu Sovjetskog Saveza, pod birokracijom koja je otela političku vlast radničkoj klasi kasnih 1920-ih, i nastavila, pod Staljinom i njegovim sljedbenicima, da vrši grozni zločin protiv radničke klase i dobrobit internacionalnog socijalizma, i to sve u ime marksizma i komunizma. Vođenje uspješne borbe će biti nemoguće, ako se ne prouče pouke ovih iskustava.

Bilans prethodnih protestnih pokreta, kao otpor protiv vijetnamskog rata, dokazuje da aktivizam, pa čak i velika spremnost za žrtvovanje, nije dovoljan. Jedan od najkomplikovanijih zadataka kojim se suočavaju ljudska bića je organiziranje pokreta protiv postojećeg sistema.

Koji su društveni i politički temelji za takav pokret? Po našem mišljenju, temeljna bitnost mora biti internacionalno ujedinjenje radničke klase.

Mase radnog naroda formiraju temeljnu podlogu i vodeću društvenu silu bilo kakvog pokreta protiv globalnog kapitala. Daleko od toga da se smanjuje u veličini i važnosti, radnička klasa se proširila u čitavom svijetu, po apsolutnom, i po društvenom značaju.

Globalna ekonomska integracija znači proširenje industrije u područja ekonomski zaostalih zemalja gdje je prije uopšte nije ni bilo, i porast radničke klase za stotine miliona. U razvijenim zemljama, promjene u ekonomskom životu (kompjuterizacija, eliminisanje srednjeg sloja rukovodstva, pritisak za smanjivanje i rezanje budžeta) je prouzrokovalo proletarizaciju širokog sloja naroda koji se prije smatrao srednjom klasom.

Globalizacija je stvorila neviđen stepen internacionalne društvene polarizacije između bogate elite i širokog sloja naroda. Borba između kapitala i radničke klase nije nestala, nego se proširila po opsegu i porasla u žestini.

Niti tu nedostaje borbenosti kod radnika u odbrani njihovog posla i životnog standarda. Eksplozivnost društvenih protivrječnosti se pokazala u svim regionima, a nedavno, iako u politički zamršenom obliku, u Indoneziji.

Istorijski je radni narod postigao najveća dostignuća kada su njegovi najnapredniji elementi bili vođeni idealima internacionalizma. Pojam da radnici svugdje imaju iste interese, je inspirisalo ruske socijaliste koji su vodili Oktobarsku Revoluciju 1917. Glavna poteškoća danas je to što su radnici u svim područjima svijeta napušteni i iznevjereni od strane svojih starih organizacija—takozvanih komunističkih i socijalističkih partija, radničkih partija i sindikata. Politička svijest narodnih masa je oštećena kao posljedica dominacije pro-kapitalističkih i nacionalističkih radničkih birokracija, koja je trajala decenijama.

U današnjim ograničenim i uglavnom neinformisanim političkim raspravama se smatra da su "globalni kapitalizam" i "globalizacija" u suštini isti. Međutim, potrebno je napraviti razliku između sve više globalnog karaktera proizvodnje i razmjene robe—što je od sebe progresivan razvoj potpomognut revolucionarnim napretkom kompjuterske nauke, telekomunikacija i transporta—i rušilačke posljedice po društvo koje potiču, ne iz globalizacije kao takve, nego iz neprestanog potčinjavanja ekonomskog života sistemu kojeg goni anarhična potjera za privatnim profitom, i koji je čvrsto privezan zastarjelom nacionalnom obliku političke organizacije.

Veliko pitanje danas nije kako zaustaviti napredak i vratiti se na neko uglavnom mitičko doba izolovanog nacionalnog ekonomskog života—nego je ovo: ko će sada kontrolisati globalnu ekonomiju, čiji će interesi odlučiti kako upotrebiti njene ogromne tehničke i kulturne kapacitete? Jedina društvena sila koja je sposobna da organizuje globalnu ekonomiju na progresivni način je internacionalna radnička klasa.

Birokracija AFL-CIO-a, koja je masovno pristigla u Seattle, pokazuje reakcionarnu suštinu nacionalizma. Ona ne govori u interesu radničke klase, nego raznih oblasti biznisa kojima prijeti ovaj pravac svjetske ekonomije i naravno njihovim sebičnim interesima.

U jednom posebno odvratnom primjeru birokratskog nacionalizma, predstavnici Sindikata Metalskih Radnika organizuju "Lučki masovni sastanak da se prestane sa bacanjem željeza" u srijedu, u kojem namjeravaju baciti kinesko željezo u luku Seattle-a.

U AFL-CIO-u, nacionalizam je udružen sa patološkim anti-komunizmom. Zašto to činiti kineskom, a ne korejskom ili brazilskom željezu? Zato što je za američku sindikalnu birokraciju, staljinistički režim Pekinga "komunistički." Oni bi volili da započnu novi Hladni Rat, sa Kinom kao određenim državnim neprijateljem. Ovaj stav ih zbližava u liniju sa ultra-desničarskim Pat Buchanan-om.

Vodstvo AFL-CIO-a utjelovljuje sve što je nazadno u istoriji američkog radničkog pokreta. Ono ustanovljuje de fakto ideološki savez sa Buchanan-om, čak i dok nastavlja sa predajom svih prošlih tekovina koje su postigle prethodne radničke generacije.

Povezano sa internacionalnom perspektivom je ništa manje temeljno pitanje: nezavisna politička organizacija radničke klase. Pitanja koja su ove sedmice postavljena u Seattle-u se ne mogu riješiti putem protesta. Nikakvi napori i pritisak na WTO ili bilo kakvu drugu kapitalističku ustanovu neće bitno promijeniti situaciju sa kojom su suočene radne i ugnjetavane mase svijeta.

Oni koji osporavaju postojeće stanje i sistem su obavezni da prodru u suštinu problema, tj., sistema proizvodnje za profit. Ovo znači borba za temeljne promjene, da se društvo organizira po novim društvenim principima. Ovo je politička borba za koju je radničkoj klasi potreban njen vlastiti istrument, njena vlastita politička partija.

U SAD-u to znači potpuni prekid sa okovima dvo-partijskog sistema. I Clinton, i Bush i Buchanan, govore u korist odbrane profit sistema, uprkos njihovim taktičkim razlikama. Bilo koja ideja da se borba protiv globalnog kapitalizma vodi sve dok se podržava dvo-partijski sistem, je jedna prevara ili iluzija.

Bilo kakvi da su nesporazumi ili zbunjenost oko pojma socijalizma—koji su uglavnom povezani sa pogrešnom identifikacijom marksizma sa njegovom suprotnosti, staljinizmom—egalitarna, demokratska i internacionalna načela socijalizma predstavljaju jedinu alternativu iracionalnosti i nepravednosti kapitalizma. Oni koji ozbiljno žele da se odupru dominaciji tranznacionalnih kompanija i njihovih političkih predstavnika će uvidjeti da moraju da studiraju, usvoje i da se bore za perspektivu internacionalnog socijalizma.

U sljedećim mjesecima i godinama neće nedostajati društvenih i političkih nemira i borbi od strane radnog naroda širom svijeta. Internacionalno uredništvo World Socialist Web Site-a je uvjereno da će naša publikacija, koja pruža neprestani izvor marksističkih komentara i analiza političkih, društvenih i kulturnih zbivanja, postati centralno mjesto za ozbiljne razgovore i rasprave, da će tako da privlači najprincipijelnije i najnesebičnije studente i intelektualce, i postavi političke temelje za pojavu novog, istinski internacionalnog i socijalističkog pokreta radničke klase.