World Socialist Web Site
 

WSWS : Srpskohrvatski

SAD, NATO Prijete Da Bombarduju Jugoslaviju

Martin McLaughlin
20 marta 1999

NATO-ovi ratni avioni bi mogli napasti ciljeve u Jugoslaviji ove sedmice, upozorili su predstavnici SAD-a i Evrope u petak, poslije neuspijeha razgovora blizu Pariza o budućnosti kosovskog područja. Oko 400 američkih i evropskih ratnih aviona se pripremaju da započnu zračne napade, koje bi slijedili napadi krstarećih raketa sa nekoliko američkih ratnih brodova na Jadranskom i Mediteranskom moru. Američki avioni koji sačinjavaju pola NATO-ovih snaga, uključili bi B-52 bombardere naoružanim sa dodatnim krstarećim raketama.

Prošlog četvrtka u svjedočanju pred Kongresom, predstavnik Pentagona je rekao da su ciljevi već odabrani u Srbiji, koja je mnogo veća od dvije republike koje sačinjavaju Jugoslaviju. Izjave iz evropske štampe su naznačile da su predstavnici SAD-a uporno tražili da čim vazdušni napadi počnu, treba da se postepeno razviju u puni napad na protiv-avionsku odbranu i vojne ciljeve, bez predaha za pregovore predložene od strane evropskih predstavnika.

Oko 10.000 NATO-vih trupa su već stigli u Makedoniju, koja se graniči sa Kosovom i Srbijom, sa spremnošću da uđu u Kosovo ako se predsjednik Jugoslavije Slobodan Milošević složi sa dogovorom predloženim od strane šest nacija "Kontakt Grupe," sačinjene od SAD-a, Britanije, Francuske, Njemačke, Italije i Rusije. Pod ovim planom, snaga od 28.000 NATO-ovih vojnika uključujući 14.000 iz Francuske i Britanije i 4.000 iz SAD-a, bi okupirali Kosovo dok se jugoslovenska armija povuče iz područja.

Veličina NATO-ovih snaga koje bi se poslale jasno sugeriše da njihov cilje nije samo da štite Kosovo, već da koriste to pobunjeničko područje kao odskočnu dasku za dalje vojne akcije protiv Beograda. U razmjeru sa stanovništvom, tri puta više trupa bi se koristilo, kao u početnom ulazu u Bosnu 1995.

Prema izjavama iz Kosova, trupe jugoslovenske armije pristižu u pokrajinu, utvrđivajući se posebno u graničnom području sa Makedonijom, koje je ulazna vrata za NATO-ove snage, i postavljaju protiv-avionske instalacije po čitavom planinskom području.

Usred svih ovih znakova vojne katastrofe koja sve više prijeti u bivšoj Jugoslaviji, politika Clintonove administracije u području može se sažeti kao "prvo bombarduj, pa onda postavljaj pitanja". Kao što je Washington Post primjetio, u izvještaju na prvoj stranici, o pokretu prema vojnoj akciji, bez ikakve očevidne ironije: "Zapravo kakav je cilj vazdušnih napada treba i dalje da se objasni od strane administracije."

Američko Vojno Proširenje

Uprkos humanitarne retorike, perspektiva koju je Clinton izložio na svojoj konferenciji za štampu može se tumačiti kao nevjerovatno široko obrazloženje definicije američkog "nacionalnog interesa," da bi se uključilo uglavnom svako područje na kugli zemaljskoj i akcije svake vlade. Ne samo da SAD tvrde da je čitava kugla u sferi njihovih interesa, nego su spremni da upotrebe vojnu snagu da prisile pokornost svom političkom diktatu, posebno protiv manjih lokalnih sila--takozvanih "lupežnih država" kao što su Irak, Srbija i Sjeverna Koreja--koje izgledaju kao prepreka dominacije SAD-a.

Clinton je izjavio da je američka vojna intervencija potrebna da prisili Miloševića da povrati autonomiju Kosovu. On nije zapazio--niti iko od ograničenih predstavnika američke medije koji su mu postavljali pitanja--da je autonomija Kosova bila dio ustava Jugoslavije, zemlje koja se raspala. Niti je on objasnio, zašto su SAD, pomagajući takva kršenja ustava Jugoslavije, kao odcjepljenje Hrvatske i Slovenije i uspostavljanje bosanske države, trebale iznenada odlučiti da uspostave takav ustav pomoću bombi i raketa.

Protivriječnosti se gomilaju na protivriječnosti. Prije osam godina Washington je poslao više od pola miliona vojnika u Perzijski Zaliv da napadnu Irak, na osnovu toga da invazija i aneksija Kuvajta od strane Sadam Huseina sačinjava nepodnošljivo kršenje nacionalne nezavisnosti i internacionalnih granica. Ali na Kosovu, SAD i NATO su sami upleteni u zloglasno kršenje nacionalne samostalnosti i priznatih internacionalnih granica.

Clintonova administracija tvrdi da je njena namjera na Kosovu da spriječi dalje masakre nad većinskim albanskim narodom i da im obezbijedi pravo za njihovu samoupravu. Ali vlada SAD-a je jako selektivna u svojoj osudi prema pokoljima i svojim zahtjevima za prava na autonomiju ili nezavisnost za nacionalne grupe.

Takve brige nisu izrečene u odnosu na Tursku, gdje mnogo veći broj ugnjetanog naroda--15 miliona Kurda--žive pod čak i više okrutim i teškim uslovima nego oni koji vladaju na Kosovu. Turska je jedna od glavnih klijent država američkog imperijalizma na Srednjem Istoku, i temeljni kamen planova SAD-a da intervenišu u naftom bogatim--gdje je službeni jezik turski--državama Centralne Azije. Prema tome, tu nema američkog osuda turskih vlasti zbog ugušivanja prava Kurda, i nema američke prijetnje da će bombardirati Ankaru ili Istanbul.

Bilo je to prije samo tri sedmice kada je američka tajna služba pomogla Turskoj da uhapse Abdullah Ocalana, vođu Kurdske Radničke Partije (PKK). Ocalan, koji je molio turske vlasti da otvore pregovore za autonomiju i demokratska prava kurdskog naroda, je sada podložen mučenju, suđenju i sprema mu se smrtna kazna. Dok je Clintonova administracija hvalila hapšenje vođe kurdskih gerila kao udarac protiv "internacionalnog terorizma", ove sedmice će uručiti dobrodošlicu delegaciji kosovo-albanskih gerilskih vođa u Washingtonu.

Milošević je nadgledao okrutna ubistva hiljada na Kosovu, i isto tako je podstakao kampanju etničkog čišćenja od strane srpskih snaga u bosanskom građanskom ratu. Ali u bivšoj Jugoslaviji međutim, iste metode su bile korištene od strane svih nacionalističkih demagoga. Franjo Tuđman, predsjednik Hrvatske, nije manji ratni zločinac nego Milošević, ali on je poštovani saveznik Amerike.

Washington Post, u jednom uvodniku o krizi, izjavljuje da je jedini ozbiljni cilj američke politike bio uklanjanje onoga što zovu "glavni razlog ubijanja i destabilizacije na Balkanu--srpski predsjednik Slobodan Milošević." Ali istina je da je Balkan bio prizor bratoubilačkih etničkih sukoba mnogo prije nego što se Milošević rodio. Kao u slučaju iračkog predsjednika Sadama Huseina, američka vladajuća klasa pokušava da demonizuje jednog pojedinca sa namjerom da zamuti komplikovano istorijsko pitanje i da opravdaju upotrebu vojne sile.

I ko je Washington da bude sudija i porota? Clinton se upravo vratio sa putovanja po Centralnoj Americi gdje je stajao pred gvatemalskom legislaturom i javno se izvinio za genocidno ratovanje koje je Amerika pomagala tri decenije protiv majansko-indijskog naroda te zemlje, od kojih je 200.000 bilo pogubljeno. Milioni su bili pogubljeni od strane američkih vojnih snaga i diktatora koje su SAD podržavali, u Aziji, Africi i Latinskoj Americi. Vojne intervencije u bivšoj Jugoslaviji koje SAD potpomažu samo će povećati taj broj mrtvih.

Ovo je vanjska politika izvanredne nesmotrenosti. Kao što je Clinton opazio, kriza na Kosovu je "sukob bez prirodnih granica," koja brzo može uključiti Albaniju, Makedoniju, Grčku, Tursku i druge evropske države. Američke jedinice ostaju u Bosni, tri godine poslije datuma kada je Clinton obećao da će ih izvući. Intervencija na Kosovu dovodi u mogućnost period dugoročnog i neodređenog američkog vojnog uplitavanja na Balkanskom poluostrvu.

Dok Clinton odbija da objasni bilo koje strateške namjere SAD-a u ovoj intervenciji, i dok ulizička medija krije ova razmatranja, tu su stvarni imperijalistički interesi u pitanju u odvijajućoj intervenciji na Kosovu. SAD neprestalno traže da upotrebe nadmoćnost svojih vojnih snaga da uspostave svoju hegemoniju kroz čitavu oblast koja se proteže od Balkana, preko Turske i Srednjeg Istoka u Centralnu Aziju.

U deceniji od kako je propao Sovijetski Savez, američka vanjska politika se sve više i više posvećuje postizanju političke, vojne i ekonomske dominacije nad čitavim područjem, koje sadržava vitalne zalihe prirodnih sirovina, uključujući glavninu svijetskih rezervi nafte. Ovo su stvarni interesi koji sačinjavaju osnovu pripreme Pentagona da sije bombe i rakete na Beograd i ostale jugoslovenske gradove.