World Socialist Web Site
 

WSWS : Srpskohrvatski

Forbes-ova Lista Od 200: Milijarde Za Nekolicinu Privilegovanih

Martin McLaughlin
30. juna 1999.

Prošle sedmice magazin Forbes je objavio godišnju listu 200 najbogatijih ljudi na svijetu, kolekciju milijardera, čiji zajednički kapital prevazilazi jedan bilion američkih dolara. Kao i prošle godine, magazin se izvinjavao što nije bio u mogućnosti da izlista svakog milijardera u svijetu, pošto ih ima ukupno 465. Objašnjeno je da se cjelokupna lista nalazi na njihovom veb sajtu. Magazin Forbes je uočio da su nabujale američke berze i finansijski oporavak Azije i Latinske Amerike izazvali ogroman porast kapitala najbogatijih na svijetu, čiji se ukupni kapital povećao sa 879 milijardi dolara 1998.

Od 200 milijardera, najviše je Amerikanaca sa 49, drugi su etnički Kinezi sa 21, koji žive u 5 azijskih zemalja i isti je broj Nijemaca; 17 Japanaca, 12 Francuza, 9 iz arapskih zemalja Bliskog Istoka i 8 iz Meksika.

Reportaža Forbes-a daje kratak pregled biografija i karijera ovih 200 milijardera, kao i trač poslastice o njihovom ugovaranju poslova, ubilačke prepirke kao i stil života.

Jedan dio reportaže, pod nazivom "Gdje ste naučili da budete milijarderi," je posvećen eksluzivnoj školi Le Rosey u Švicarskoj, u kojoj je školarina 40.000 američkih dolara godišnje. Tamo su razmažena djeca super bogatih koja uživaju pomoć sluškinja i batlera, koja svake godine idu na po tri mjeseca skijanja na terenima Gsteed-a, i "sudeći po dugogodišnjoj studentskoj tradiciji, obraćaju se čistačima sa 'les esclaves' (robovi); a lokalni žitelji gradića su pokršteni u 'les paysans' (seljake)."

Ovakvo magazinovo proslavljanje bogatstva bez daha je odzvanjalo u izvještajima ove liste od 200 koji su se pojavili u novinama i na televiziji. Nije bilo ozbiljne reflekcije ili komentara o socijalnom značenju te zapanjujuće akumulacije tolikog bogatstva u tako mali broj ruku, fenomen koji ne samo da karakteriše Sjedinjenje Države, već bukvalno svaku zemlju na svijetu.

"Američki model" kapitalizma je preuzet od vladajuće elite širom svijeta kao primjer ekonomskog savršenstva. Nije ni čudo: ni u jednom drugom sistemu vladajuća elita ne napreduje tako dobro! Ali, šta nam to govori o prirodi modernog društva da je tako veliki dio bogatstva koje cijelo društvo stvara, pod monopolom malog, i da budemo iskreni, sebičnog i kratkovidnog segmenta stanovništva?

Tu nema istinskih pionira nauke i tehnologije, nema Ajnštajna ili Edisona na ovoj listi milijardera. Tu su možda geniji, neke vrste, ali uglavnom geniji u sopstvenoj promociji, geniji u korišćenju komercijalnog preimućstva, udruženo sa uskogrudnom nemilosrdnošću neophodnom za održavanje monopolnog profita što je moguće duže.

Da pogledamo Amerikance sa liste—nekih 49 od 200 najbogatijih. Većina njih dolaze iz 4 sektora industrije: kompjuteri, internet, telekomunikacije i medije--mada iz mnogo razloga, svi oni bi se mogli svrstati u jedinstvenu industrijsku granu, čija je osnova obrada digitalnih informacija.

Značajno je da je najveća grupa multi-milijardera u bilo kojoj industriji, njih 10, koji dominiraju američkim medijama, tj, sredstvima javnog informisanja. Tu se ubrajaju: John Kluge iz Multimedia (10,5 milijardi); Sumner Redstone is Viacom-a i Blockbuster-a (8,7 milijardi); osnivač CNN-a Ted Turner (7,8 milijardi); vlasnik Fox televizije, Rupert Murdock (7,2 milijarde); izdavački nasljednici S.I. Newhouse i Donald Newhouse (4,5 milijardi svaki); Amos Hostetter, osnivač MediaOne (4,4 milijarde); John Maloney, TCI, najveći kablovski rukovodilac (4,4 milijarde); Charles Dolan, Cabletelevision (3,6 milijardi) i Jerrold Perenchio, vlasnik Univision-a za špansko govorno područje (3,5 milijardi).

Može li se smatrati slučajnim, imajući u vidu ovakvu listu, da nigdje na svijetu sredstva javnog mnjenja nisu tako neprijateljski raspoložena prema bilo kakvom nagovještaju socijalne reforme, bilo kakvoj kritici, bez obzira koliko uzdržanoj, prema postojećem socijalnom uređenju kao što je to u Sjedinjenim Državama? Naravno, to ne podrazumijeva komandovanje milijardera njihovim dobro plaćenim slugama, Tom Brokaws-u i Bernard Shaws-u, koji svaki dan čitaju vijesti na televiziji sa svojih telepromtera. Društvena interakcija je složenija, ali ništa manje efikasna u svojim rezultatima: šta god da predstavlja izazov zakonitosti ili svrsishodnosti profit-sistema se ne može pojaviti u sredstvima informisanja koja su kontrolisana od strane korporacija.

Pored neizbježnog Bill Gates-a—o kome ćemo kasnije—čije je bogatstvo 90 milijardi, kompjuterski magnati uključuju još dvojicu iz Microsoft-a: Paul Allen, sa 30 milijardi i Steven Balmer sa 19,5 milijardi. Michael Dell iz Dell Computer-a vrijedi 16,5 milijardi i Larry Ellison, Oracle, 9,5 milijardi. Theodore Waitt, iz Getaway-a ih prati sa 4,6 milijardi. U telekomunikacionoj grupi su i Philip Anschuts iz Qwest Communications (16,5 milijardi); Gary Winnick iz Global Crossing-a (5,1 milijardi), Walter Scott, MCI-WorldCom (4,8 milijardi) i Craig McCaw, Nextel (4,2 milijarde).

Špekulantsko prekomjerno trgovanje dionicama koje su povezane sa Internetom su dodale osam novih multi-milijardera Forbes-ovoj listi. Jay Walker-ove dionice u Priceline.com su vrijedile otprilike 10,2 milijarde kada je magazin prikupljao podatke prošlog mjeseca. 1997. cijela kompanija je vredila samo 100 miliona. Povećanje od 5.600% dionica Amazon.com-a je donijelo Jeffrey Bezos-u bogatstvo od 10,1 milijardi. Ova Internet knižara nikada nije napravila zaradu.

Pierre Omidyar and Jeffrey Skoll iz Internet aukcije kompanije Ebay su vrijedili 7,8 milijardi i 4,8 milijardi, dok David Filo i Jerry Yang, ko-osnivači Internet portala Yahoo!, imaju po 4 milijarde. Online (elektronsko) trgovanje berzanskim dionicama je učetvorostručilo vrijednost Charles Schwab-u, što je napravilo ovog osnivača istoimene kompanije vrijednim 8,7 milijardi. J. Joe Ricketts, osnivač firme za online trgovinu dionicama, Ameritrade, je doživio da mu neto bogatstvo dostigne 4,7 milijardi.

Među drugim američkim multi-milijarderima su i špekulatori Warren Buffett (36 milijardi), Kirk Kerkorian (7,3 milijardi) i George Soros (4 milijarde); vlasnik Nike-a, Philip Knight, vlasnik hiljada radionica u kojima radnici rade u bijednim uslovima (5,8 milijardi); i S. Robson Walton, najstariji sin osnivača Wal-Mart-a koji vrijedi 15,8 milijardi.

Da se vratimo Bill Gates-u, predsjedavajućem Microsoft-a, čije je neto bogatstvo nadmašilo 100 milijardi u toku aprila, kada su dionice kompanije nedavno dostigle vrhunac. Tri Microsoft milijardera zajedno imaju procijenjeno gotovo 140 milijardi. Dionice kompanije uglavnom nisu bile pogođenje tužilačkim postupkom protiv njih, koji je podnijela Clinton-ova administracija. Wall Street je svjestan da je ova tužba samo jedna od epizoda stalne borbe među džinovskim korporacijama da učvrste svoje pozicije u podjeli tržišta i profita.

Udruženo bogatstvo tri Microsoft milijardera je veće nego cjelokupni iznos koji trenutno federalna vlada odvaja za vanredne socijalne i društvene izdatke--t.j. izdatke koji se još ne zahtijevaju u programima kao što su socijalno ili zdravstveno osiguranje, koji obezbjeđuju garantovane beneficije širokim slojevima stanovništva. To bogatstvo je pet puta veće od iznosa koji je potrošen na bonove za hranu, deset puta veće od iznosa koji se troši na istraživanje u borbi protiv raka i drugih smrtonosnih oboljenja.

Da bi se dobio osjećaj nepremostivog ponora koji razdvaja svijet Forbes-ovih 200 od svijeta običnih radnih ljudi, uzmimo tri primjera koji su se pojavili na prvim stranicama New York Times-a u posljednih nekoliko sedmica:

  • 16. juna, ove novine ispituju eksplozivni rast u isplatnim zajmodavnim kompanijama, koje daju pritješnjenim radnicima predujam na njihove plate sa prekomjernim kamatama. Sada postoji skoro 8.000 takvih kompanija, a bilo ih je samo 300 1998. Iznosi se jedan slučaj u Kokomo-u, Indiani. Jedna žena koja je djelimični invalid, je pozajmila 100 dolara od kompanije koja unovčava čekove da bi platila bolnički račun. Dvije sedmice kasnije je vratila taj isti dug sa 30 dolara dodatne naplate, što predstavlja godišnju kamatu od 780%.
  • 22. juna, ove novine obavještavaju o rastućem broju radnih ljudi bez zdravstvenog osiguranja koji postaju "nomadi testiranja lekova" da bi imali pristup zdravstvenoj zaštiti. Pošto nemaju drugog načina da priušte doktora, oni dobrovoljno učestvuju u testiranju lijekova za velike farmaceutske kompanije. Broj takvih ljudskih zamoraca se tačno ne zna, ali se vjeruje da ih ima na hiljade. Zbog eksperimentalne prirode ovih testiranja, mnogi od ovih pacijenata dobijaju placebo umjesto pravog lijeka. Čak i ako dobiju lijek i ako im lijek pomogne, kada se završi testiranje, oni ostaju bez tih lijekova.
  • 26. juna, Times opisuje loše uslove djece siromašnih, koji imaju malo pristupa zubnoj zaštiti, zbog smanjenja fondova za finansiranje Medicad-a (zdravstvene zaštite) i zbog neznanja njihovih roditelja. 80% karijesa se nalazi u podgrupi od 25% sve djece, uglavnom u siromašnijim imigrantskim porodicama. Zubna oboljenja su vodeća oboljenja u dječjoj dobi u Americi koja se mogu spriječiti, a loše zubno zdravlje doprinosi neishranjenosti, nedostatku koncentracije, nespavanju i lošim uspjehom u školi.

Ova socijalna zla i mnoštvo drugih bi se mogla lako iskorijeniti sa samo malim dijelom bogatstva nagomilanog od strane šačice milijarderskih monopolista i špekulanata. Čak i da bi se pomenulo takvo riješenje za sve dublje socijalne krize u Americi, potrebno bi bilo odbaciti reakcionarno "odobrenje" pod nadzorom štampe, koje spriječava svaku opoziciju neobuzdanoj operaciji kapitalističkog tržišta.