World Socialist Web Site
 

WSWS : Srpskohrvatski

Žrtve NATO-vog Rata

Ko Je Odgovoran Za Smrt Milene Milobabić I Sanje Milenković?

David Walsh<
2. juna 1999.

U nedjelju u Varvarinu, u jugoistočnoj Srbiji, NATO avioni su u jedan sat popodne uništili most, dok je neposredna okolina bila prepuna lokalnih ljudi koji su posjećivali gradsku pijacu. Poginulo je najmanje 11 civila uz još 40 povrijeđenih u ovom napadu. Očevici kažu da su 4 automobila pala u Južnu Moravu. Zatečeni ljudi koji su priskočili u pomoć onima koji su stradali od prvog napada su bili izloženi drugom naletu bombardovanja. 4 NATO aviona su učestvovala u ovom napadu.

NATO avioni su u ponedjeljak bombardovali banju i starački dom u Surdulici, gradiću u jugoistočnoj Srbiji. Ovo je bio drugi ubitačan napad na gradić od 15.000 stanovnika. NATO projektili su 27. aprila bili ispušteni u naseljenu četvrt, i ubili 11 ljudi. U zadnjem napadu poginulo je najmanje 27 civila. Otprilike 100 ljudi je živjelo u sklopu banje koja se nalazi u predgrađu gradića. 16 žitelja i pacijenata su poginuli kada su se 2 NATO projektila zabila u dvije od sedam zgrada u tom kompleksu. Još 5 ih je bilo zatrpano pod ruševinama. Više od 40 drugih je bilo povrijeđeno.

Srpska medija je isto izvijestila da su NATO projektili ubili 10 i povrijedili 20 ljudi kada su u ponedjeljak pogodili Novi Pazar u centralnoj Srbiji.

NATO govornici se nisu izvinili za dnevne napade na Varvarin niti za smrtne slučajeve, opisujući taj most kao "označen i legitiman cilj." Jamie Shea, govornik vojne alijanse, je izjavio, "Da se zlo savlada, to uvijek ima svoju cijenu. To, nažalost, nikad ne dođe besplatno. Ali, naš neuspjeh da savladamo veliko zlo bi nas mnogo više koštao."

Postoji jaz izmedju samo-zadovoljavajućih i lažnih komentara od strane Shea, Clintona, Blaire-a i ostalih—koji izjavljuju da ne vode rat "protiv srpskog naroda"—i okrutne realnosti NATO-vog rata.

Tvrdnja američkih i evropskih medija da su napad na Varvarin i slični zločini "kobne greške" se već izlizala. Ako su, u početnoj fazi rata, NATO-vi vojni zvaničnici tvrdili da su mostovi i drugi elementi infrastrukture napadani po noći da bi se "umanjile žrtve", da li to onda znači da se oni napadaju usred dana da bi se ove žrtve povećale? Tu se ne može izvući nijedan drugi razuman zaključak osim onoga da NATO sada vodi operaciju s ciljem ubijanja i terorisanja srpskih civila.

Okrutnost SAD-vođene kampanje se intenzifikovala u posljednjim danima. NATO je do sada preletio s oko 15.000 borbenih misija preko Srbije u 70 dana. Njegovi avioni sada vrše 350 do 400 udara dnevno, u neprekidnim napadima. Ovako nešto se još nije vidjelo u Evropi od kraja drugog svjetskog rata. I nema znakova popuštanja. Naprotiv, SAD vojne starješine obećavaju pojačavanje bombardovanja da bi se srpski lideri primorali na kapitulaciju zahtjevima NATO zemalja.

NATO režimi i njihovi propagandisti su utrošili dobar dio napora u pokušajima da kriminalizuju cijeli srpski narod, da bi ga učinili saučesnicima u Miloševićevim "ratnim zločinima." Iskoristili su ljuti etničko-komunalni rat na Balkanu, u kojem su nacionalističke snage sa svih strana vršile zločine, i upotrijebile ga za svoje sopstvene, pljačkaške namjere. Američke medije su razotkrile što je moguće manje o patnji srpskog naroda, da bi prikrile zlodjela SAD-vođenih snaga, i da bi Srbe učinile nehumanim u očima javnog mnjenja.

I zaista, dok zračna kampanja postaje sve nemilosrdnija, glavne medijske stanice u SAD-u, posebne TV mreže, dostavljaju sve manje i manje izvještaja o ovoj pustoši i uništenju. Gdje je sada Brent Sadler iz CNN-a koji je davao makar neke nagovještaje o stepenu smrti i pustošenja u izvještajima iz Aleksinca iz ranog aprila? A sada, ništa. Ili gotovo ništa. Samo kada se izvrši posebno pretjeran zločin, onda se glavne TV stanice—bezvoljno, i uvijek dostavljajući zvanične NATO izgovore—mogu navesti s podbadanjem da ih i spomenu.

Napadi na Varvarin i Surdulicu su bili posebno zloslutni i nemilosrdni incidenti. Takvi utisci mora da su se prenijeli na neke novinare, jer su napokon počeli da prenose tračak ljudskog lica NATO-vih žrtava.

Kevin Cullen, reporter za Boston Globe, je napisao dirljivu i neobičnu priču o posjeti u Surdulici. On je zapazio: "Izvan jedne od dvije zgrade koje su direktno pogođene, tijela 4 starijih ljudi su bila poredana na nosilima. 'Rigor mortis' (ukočenost tijela poslije smrti) je već nastupio i ruka jedne žene je bila ispružena uvis, a njen prst upirao gore na gotovo optuživački način…. Snaga eksplozije je odsjekla vrhove drveća i nabacala odjeću po drugim drvećima. Košulje, pantalone i čarape su visile sa zelenih krošnji, oko 20 metara u zraku, poput nakićenih božićnih jelki."

"Dr. Dragoljub Aleksić, 60, direktor banje, je stajao usred ruševina, optužujući NATO za angažovanje u ratnim zločinima za koje tako olako optužuje njegovog predsjednika, Slobodana Miloševića.

"'Ova zgrada je bolnica. Na njenom krovu je znak Crvenog Krsta,' on je rekao. 'Za NATO da kaže da nije znao da je ovo mjesto za bolesne ljude je laž.'"

Ironično, pored toga što je obezbjeđivao smještaj pacijentima sa disajnim bolestima i penzionerima, ovaj zdravstveni objekat je također bio dom srpskim izbjeglicama iz Bosne i Hrvatske, koji su bili protjerani uz pomoć akcije "etničkog čišćenja" koju su podržale SAD 1995. Jedna od poginulih je bila majka troje djece, Bosiljka Malobabić, koje je bila protjerana iz svoje kuće u Hrvatskoj. Dvoje njene djece, Milena i Rade su također poginuli. Jedan srpski očevidac je ljutito komentarisao o događajima 1995: "Niko nije htio da bombarduje Hrvatsku."

Reporterka za Irish Times, Lara Marlowe, je također bila dirnuta posjetom u Surdulicu. I ona je isto komentirala na smrt 19-godišnje Milene Malobabić. Marlowe je zapisala: "Milenino tijelo je bilo zadnje u redu, i ona je bila tužno lijepa djevojka, sa crnom kosom i srebrnim okruglim naušnicama, čije zeleno-plave oči kao da su buljile u bolu, čak i u smrti. One je bila jedna od četvoročlane porodice koja se liječila od tuberkuloze u ovoj banji."

Reporteri su navodno pronašli dnevnik ove djevojke izvan razrušene banje. '"Ovaj dnevnik je posvećen Dejanu,' ona je zapisala unutar prednje korice, isprepletajući 1972-u, rođendan njenog voljenog sa svojim sopstvenim. 'Kad bi samo znao koliko ja sada patim,' započela je poemu na srpskom, čija su prva slova formirala akrostiku njegovog imena. 'Možda griješim, ali želim da ti se vratim. Tvoja Milena te još voli, ali osjećam ranu…'"

A Sanja Milenković, 17, najbolji matematičar u beogradskoj srednjoj školi, koja je upravo bila prešla most u Varvarinu kada su ga NATO avioni napali? Prema izjavi Carlotte Gall u New York Times-u, ova djevojka je bila tako teško povrijeđena od gelera da je umrla na putu ka bolnici. "Poslije prvog zračnog udara, ljudi su požurili sa obližnje pijace da pomognu povrijeđenima na mostu. Onda su se avioni vratili i ponovo napali, ispuštajući 2 bombe koje su raznijele most sa njegovih betonskih potpora i rasprštali smrtonosne gelere uz ulicu pa do pijace, prema izjavi svjedoka."

Gall je opisala posljedice: "Osam leševa je ležalo na nosilima na ulazu u gradsko groblje. Otac Ćirić se isticao u svome crnom odijelu i građanskim cipelama. Ostali muškarci su bili u jeftinoj radničkoj odjeći. Njihova tijela su bila užasno osakaćena. Žena čije su tijelo pronašli u rijeci, bez obuće, sama je izgledala smirena u smrti. Tijelo Milenkovićeve je još uvijek bilo u bolnici."

Ovo je užasna logika NATO-vog rata protiv Srbije. Milena Malobabić i Sanja Milenković su imale tragičnu nesreću da im se putevi ukrste sa ratnom mašinerijom kojom dominiraju SAD. U jednom dubokom smislu, one su žrtve ubistva koje je politički motivisano. Ko će, ako iko, ikada snositi odgovornost za ove zločine? Da li Clinton, Clark ili Blair?

SAD i druge vlade nastavljaju sa daljnjim i intenzivnijim napadima, dijelom zato što još nema masovnih javnih uzvika nezadovoljstva protiv njihovih akcija. Ovaj varvarski rat—koji u stvari i nije rat, nego jednostrana kampanja bombardovanja—se vodi u ime američkog, britanskog, francuskog, njemačkog i drugih naroda. Ovi narodi moraju shvatiti stvarne dimenzije i posljedice ovog rata. Oni koji nastavljaju da se obmanjuju sa mislima da SAD-vođene snage vode ovaj rat da bi ispravile stvari u ovom regionu, da uspostave "demokratiju," da savladaju "veliko zlo," treba da dobro razmisle. Ni jedan vojni napad koji se vodi na ovakav način, koji je bezobzirno uperen protiv civila i uništava ekonomski i društveni život jednog cijelog naroda, ne može ni u kojem slučaju da ima napredne ciljeve.