World Socialist Web Site
 

WSWS : Srpskohrvatski

Mjesec Dana Balkanskog Rata: Zaključni Račun

Uredništvo
21. aprila 1999

Prije mjesec dana predsjednik Clinton je izašao na nacionalnu televiziju da kaže svojoj zapanjenoj javnosti zašto su SAD i njihovi NATO saveznici lansirali zračni napad protiv Jugoslavije. Čak i bez pretvaranja da se izvodi javna debata i rasprava o ovome, i bez odobrenja američkog Kongresa, Clintonova administracija je započela prvi NATO-ov rat protiv suverene države, i najveću vojnu akciju u Evropi poslije drugog svjetskog rata.

Još od incidenta u Tonkinskom Zalivu 1964--za kojeg se sada uopšte smatra da je bio američka provokacija--američki narod još nije bio tako brzo uvučen u rat protiv jedne nacije koja ne predstavlja direktnu prijetnju njegovom životu i dobrobiti. Zaista, u svom televizijskom nastupu te srijede uveče 24. marta, Clinton je osjetio potrebu da svom narodu pokaže lokaciju Jugoslavije i područje Kosova na mapi Evrope.

Mjesec dana kasnije, šta je postalo od obrazloženja datog za rat? Šta je SAD-NATO napad učinio za narod Jugoslavije, uključujući i etničke Albance sa Kosova? Kako se sadašnje bombardovanje zemlje poredi sa ograničenim ratnim objektivima, koje su Clinton i drugi zvaničnici SAD-a i NATO-a u početku objavili? I, sa borbenim jedinicama SAD-a na putu ka albanskoj granici sa Kosovom, i američkim zvaničnicima koji traže pomorsku blokadu Jugoslavije, kakve će biti dimenzije ratnog požara za mjesec dana od sada?

Te večeri u srijedu Clinton je opisao bombardovanje kao humanitarni čin namijenjen da primora predsjednika Jugoslavije Miloševića da obustavi iskorijenjivanje kosovskih Albanaca, i prihvati takozvani mirovni plan koji je skrojen u Washingtonu. Tu nije bilo sugestije da bi srpski nacionalista Milošević, suočen ultimatumom da prihvati dominaciju Kosova od naoružanih separatista Oslobodilačke Vojske Kosova, pod zaštitom od 28.000 NATO-vih trupa, mogao da odgovori NATO-vom napadu sa pojačanjem svoje ofanzive protiv OVK-a, potpaljujući plamen etničke mržnje i stvarajući masovne izbijegličke krize u tom procesu.

"Činiti" ništa, Clinton izljavljuje, bi rizikovalo "mnogo više nevinog naroda da pogine ili da na desetine hiljada ljudi budu protjerani iz svojih kuća; to rizikuje da bi ovaj sukob mogao uključiti i destabilizirati susjedne zemlje."

Da je Clinton namjerio da prorekne posljedice ovih akcija koje je on najavljivao za Jugoslaviju, nije to mogao bolje izvesti. Stotine hiljada etničkih Albanaca, i nepoznati broj kosovskih Srba, su izbjegli sa poprišta građanskog rata i zračnih napada, što je i postalo od Kosova za nekoliko sedmica. Srpsko haranje po zemlji se takmiči sa SAD-NATO zločinima iz zraka, dok OVK, sa direktnom podrškom Washingtona traži načina da iskoristi gužvu za svoje nacionalističke interese.

NATO-vo ratovanje je destabiliziralo sve zemlje na Balkanu. Makedonija i Albanija su pretvorene u NATO-ve baze za napad na Jugoslaviju, dok su njihove oslabljene ekonomije i zaostale socijalne strukture dovedene do ruba propasti zbog navale izbjeglica. Albanija, koja je trenutno platforma za OVK i američke Apače helikoptere, je već u de fakto (neslužbenom) ratnom stanju sa Jugoslavijom.

Jadran je naprosto nakrcan flotama nosača naoružanih krstarećim raketama i borbenim avionima, i čitavo Balkansko poluostrvo--uključujući Hrvatsku, Bosnu, Grčku, Tursku, Rumuniju i Bugarsku--samo što nije uvučeno u sukobe.

A što se tiče obima NATO-vog napada na Jugoslaviju, koji je u početku bio opisan kao ograničeni zračni napad na jugoslovensku protiv-vazdušnu odbranu, skladišta nafte i radarske instalacije, on se sada proširio na sve širu kampanju da se uništi ekonomska infrastruktura čitave zemlje. Već od prvih sati zračnih napada, zvaničnici SAD i NATO-a su shvatili da su se grdno prevarili, drastično potcijenjujući odlučnost srpskog režima da sačuva Kosovo i da uništi OVK, i precijenjujući sposobnosti OVK da se tome odupru. Od tada je jedna konstantna nit u njihovoj politici bila da isprave svoju grešku putem povećanja intenziteta vatrene sile koja se ispražnjava po narodu.

Evo kako je zračni napad bio opisan na početku rata i poslije prvog dana bombardovanja:

"Napadi bi počeli sa uništavanjem što je moguće više srpske protiv-vazdušne odbrane i onda bi napali tešku oklopnu mehanizaciju na Kosovu. Većina ciljeva u srcu Srbije bi bila van određenja, ublažujući NATO-vu cjelokupnu prijetnju." (New York Times, 23. marta).

"Udar krstarećim raketama--sa brodova i podmornica kao i sa B-52 bombardera stacioniranih u Britaniji--mogu potrajati dan ili dva, nastavljajući sa zračnom kampanjom, uključujući američke i NATO mlaznjake, koji bi mogli potrajati dva do četiri dana ili više, kažu zvaničnici kojima je bio dostavljen izvještaj o ovom planu" (New York Times, 24. marta).

"Američki vojni predstavnici su rekli da njihovi ciljevi uključuju raketne baterije, radarske instalacije i vojne komunikacione stanice na Kosovu, Beogradu i drugim ključnim područjima" (New York Times, 25. marta).

Objavljeno je da će tu biti noćnog bombardovanja, nastavljenog sa prekidima po danu. Jedan predstavnik Pentagona, koji nije htio da se imenuje zbog kontraverzne prirode njegovog predviđanja, je rekao da bi zračni napadi mogli trajati čitavih mjesec dana.

Trebalo je samo nekoliko dana srpske ofanzive i nezadovoljavajućih rezultata bombardovanja da takve izjave sudržljivosti učini neoperativnim i bezvrijednim. Bombardovanje centra Beograda je označilo početak rata, ne samo protiv srpskih vojnih snaga, nego protiv srpskog naroda. Slijedilo je bombardovanje fabrika, rafinerija nafte, mostova, čak i bolnica i škola u udaljenim selima. Onda je došlo do bombardovanja putničkog voza. S povećanom učestalošću, gađani su releji srpskih TV stanica, jer NATO ide na to da eliminiše sposobnost svog naroda da vidi učinak svoje politike na jugoslovenskom civilnom stanovništvu.

Čak ni etnički Albanci nisu izbjegli okrutnu sudbinu zapadnog "humanitarnog" rata. Tokom posljednje dvije sedmice bombardovana su naseljena susjedstva glavnog grada Kosova Prištine, kao i pokolj iz zraka od više od 80 izbjeglica na putu za Albaniju.

Dugoročni impakt bombardovanja je skoro nepredvidiv. Stotine hiljada radnika je već ostalo bez posla, kao rezultat bombardovanja njihovih fabrika. Neprestani napadi na rezervoare nafte i rafinerije van većih gradova kao što su Beograd i Niš, stvaraju ekološku katastrofu. Nuklearni stručnjaci upozoravaju da upotreba projektila sa razrijeđenim uranijumom, koji širi radioaktivnu prašinu udarom, prijeti zdravstvenom krizom koja bi mogla trajati generacijama.

Zračna armada je porasla sa 400 na 1.000 aviona, i na desetine hiljada dodatnih trupa, uglavnom američkih, su poslate u područje. Takva je situacija poslije prvog mjeseca rata. Sve indikacije upućuju na to da je sadašnji nivo uništenja samo uvod onoga što slijedi.

SAD general Wesley Clark, glavnokomandujući u NATO-u, i njegovi civilni suparnici u Clintonovoj administraciji, koju vodi sekretar države Madeleine Albright, žestoko urgiraju NATO, zbog francuskog odbijanja, da odobri pomorsku blokadu jedine jugoslovenske luke u Crnoj Gori. Cilj toga je da se uguši dopremanje nafte u zemlju.

Takva mjera, uprkos poricanja od strane SAD i NATO političara, može biti smišljena samo u cilju srozavanja stanovništva u jedno polu-varvarsko stanje. Može li tu uopšte biti sumnje da, još jednom u ime mira i demokracije, Washington planira da stvori u Evropi jednu vrstu socijalne pustoši koja je, prema procjeni, u Iraku uzrokovala smrt od oko 1,5 miliona ljudi, od kako je uspostavljen embargo nafte prije devet godina?

Što se tiče političkih posljedica pomorske blokade u odnosima između Rusije i Zapada, može se sigurno predvidjeti da će buduće generacije gledati unazad ovakve mjere kao glavni korak na putu prema ratu.

Domaće ekonomske i socijalne posljedice rata u Americi su već počele da se pojavljivaju. Clinton traži od Kongresa da izglasa hitan zakon da odobri 6 milijardi dolara da bi se vodio rat do idućeg septembra. Mnogi u Kongresu predviđaju da će se troškovi rata popeti na više od 10 milijardi dolara u tom razdoblju. Ovi troškovi, između 1 i 2 milijardi dolara mjesečno, ogromno nadvisuju Clintonove bijedne izdatke za obrazovanje, zdravstvenu zaštitu, i druge socijalne potrebe. Neminovno će takvi masivni izdaci za rat ubrzati inflaciju i povisiti kamate, koje ubrzavaju tendencije prema recesiji ekonomije.

Broj Amerikanaca koji je uvučen u sukob se povećava, što se vidi iz odluke da se pozove 33.000 rezervista. Ovo je samo prvi korak ka nepopustljivom pripremanju kopnenog rata. Već je više od 4.000 američkih trupa koje pripadaju 82. Zračnoj Diviziji (82nd Airborne Division) poslato u Albaniju, da podupru operaciju od 48 Apača helikoptera unutar Kosova.

Washington u isto vrijeme traži da se uklone doslovno sva ograničenja kampanji bombardovanja. Naslovna strana New York Timesa je u ponedjeljak donijela članak sa naslovom--"NATO Kaže da se Orijentiše na Imovinu Srpske Elite"--to se kvalifikuje kao klasičan primjer iz Orwellovog newspeaka. Pretpostavka je da su NATO-vi planeri pažljivo usmjerili svoje bombe na imovine koje su drage Miloševiću i njegovim političkim saradnicima. Međutim, jednom kada se taj članak pročitao, otkrilo se da Times pod takvim imovinama podrazumijeva čitavu ekonomiju Jugoslavije.

"U jugoslovenskoj državnoj ekonomiji, skoro sva industrijska i ekonomska djelatnost se može povezati sa Miloševićevom vladom.... Poljoprivreda, nafta, tvorničke prerađevine, izvoz i uvoz je pod upravom prijatelja i kronija Gospodina Miloševića, doslovno kao njihova privatna dobra, rekli su američki funkcioneri."

Isti članak je iznio zloslutno predskazivanje stepena ljudskog i materijalnog uništenja koje se sada priprema. Vrijedno je da se taj cijeli dio citira:

"Predsjedavajući glavnog generalštaba (Joint Chiefs of Staff), Gen. Henry H. Shelton, je izjavio da NATO-vi politički lideri još nisu odobrili odabranu grupu ciljeva za jače napade. On je rekao da bi NATO-va avijacija mogla početi napadati takve ciljeve 'za nekoliko dana.'

"General Shelton je odbio da kaže o kojim se ciljevima radi, ali visoko klasifikovani spisak sadržava dodatne industrijske i ekonomske objekte, prema izjavi jednog od važnijih predstavnika američke administracije.

"Napadanje ovih ciljeva će donijeti mnogo veće rizike civilnih žrtava, i prouzrokovaće takvu vrstu ozbiljnih smetnji i prekida normalnog svakodnevnog života običnih Jugoslovena, koje je NATO do sada pokušavao da izbjegne, rekao je taj predstavnik.

"Takvi napadi bi također mogli da omalovaže NATO-vo obrazloženje za bombardovanje: da oslabe vojne i policijske snage koje vrše ubijanja na Kosovu, a ne ratovati sa narodom Jugoslavije.

"Uprkos tome, Pentagon i NATO traže načina da pojačaju pritisak na vladu Gospodina Miloševića. 'Mi pokušavamo da podignemo cijenu sve više i više,' rekao je jedan važniji predstavnik američke vojske."

Ovi citirani redovi jasno pokazuju da je poslije samo mjesec dana, rat dostigao stepen jedne smišljene kampanje terora i smrti protiv civilnog stanovništva. Kakve će užase donijeti iduće sedmice i mjeseci? Da li podizanje cijene na "više i više" zahtijeva upotrebu nuklearnog oružja? Koliko desetina hiljada duša--srpskih, albanskih, evropskih, američkih--treba da se žrtvuje?

Ova neobuzdana žurba u rat, čiji opseg i posljedice niko ne može predviditi sa ikakvom mjerom pouzdanosti--a najmanje one kolovođe u Washingtonu koji ga vode--je proizvod vladajuće elite čije su globalne ambicije dorasle samo njihovoj disorijentaciji i nepromišljenosti. Ništa ne pokazuje jasnije da vladajuće imperijalističke klase Amerike i Evrope nisu sposobne da vladaju. One uvlače narod Sjedinjenih Američkih Država i čitavog svijeta prema katastrofi.